Varaždin, 16. 11. 2000. (IKA) – Tribina o motivima zaborava i praštanja održana je 15. studenoga u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu u organizaciji Varaždinske biskupije, a na poticaj Inicijativnog odbora Udruge katoličkih intelektualaca grada Varaždina u utemeljenju. Predavača prof. dr. o. Nikolu Stankovića DI, profesora teologije i filozofije na početku tribine pozdravio je generalni vikar mons. Ivan Godina, koji je kazao kako započinje ciklus tribina o aktualnim temama iz različitih životnih područja, na kojima će se iznositi kršćanska promišljanja o temeljnim istinama vjere.
Prof. dr. Stanković istaknuo je kako čovjek stalno živi u vremenitom trojstvenom stanju – u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Čovjek je duh – zbivanje i pokret, on se stalno događa i biva. Kazao je kako prošlost ima određenu moć, jer onaj tko svoju prošlost ne upotrebljava na dobar način, osjetit će kako se ona zloupotrebljava protiv njega. Napomenuvši da je zaborav odricanje od prošlosti, odricanje od mudrosti i iskustva, kazao je kako je takav čovjek podložan manipulacijama i diktiranju odluka. U Bibliji se ističe povijest spasenja i otvara nam se mogućnost duhovnog napretka. Prof. dr. Stanković Evanđelje je sažeo u samo nekoliko riječi: “Moj život nije izgubljen jer ima nade”. Upravo je to Radosna vijest – bez obzira na prošlost ima nade za dobar nastavak. Govoreći o pamćenju bez kojeg se ništa ne može spoznati i naučiti, napomenuo je kako kršćanska vjera računa na sjećanje i pamćenje, jer onaj tko bi se odrekao prošlosti bio bi potpuno osiromašen. Pozvao je okupljene da im prošlost ne bude “mrtvi kapital”, jer tada vjernički život nema pravu dinamiku. Istaknuo je kako se zaborav i praštanje nikako ne mogu uspoređivati ni poistovjetiti te kako prošlost ima vrijednost ako se prema njoj pravilno postavimo, ako se za zlo kajemo, a za dobro zahvaljujemo. Ono što se zaboravi, tada nekontrolirano djeluje, rekao je prof. dr. Stanković te dodao kako čišćenje pamćenja nije “pranje mozga”, već novi pogled na sve što se dogodilo. Podsjetio je i kako Sveti Otac poziva na čišćenje sjećanja od mržnje, a ne na zaborav ili brisanje memorije, jer bismo tada bili podložni manipulaciji i ne bismo mogli dopustiti dobrome da pobijedi zlo. Tijekom tribine predavač je istaknuo kako mnogi misle da nisu oprostili ako nisu zaboravili, što nije ispravno. Govoreći o jednostranom praštanju, kazao je da je praštanje jakost, a ne slabost, i onaj koji prašta oslobađa se nemira, bijesa i mržnje. Zaustavljanje zla negdje treba početi, napomenuo je prof. dr. Stanković, dodavši kako opraštanje nije duhovna mlitavost nego duhovna snaga. Praštanje vodi u pomirenje, a za sve to snagu možemo crpsti jedino iz kršćanske vjere, rekao je predavač, naglasivši pritom kako praštanje nije uvjetovano traženjem oprosta. Naš stav prema prošlosti može nas obogatiti bez obzira kakva naša prošlost bila i jedino tako možemo poći putem spasenja, zaključio je prof. dr. Stanković.