Vatikan: Međunarodna konferencija o depresiji
Vatikan (IKA )
Ivan Pavao II. primio sudionike 18. međunarodne konferencije o depresiji u organizaciji Papinskog vijeća za dušobrižništvo osoblja u službi bolesnika
Vatikan, (IKA) – Pred zabrinjavajućim širenjem depresivnih stanja, koja ponekad izaziva društvo prožeto konzumizmom, treba predložiti nove putove kako bi svatko mogao izgraditi vlastitu osobnost, njegujući duhovni život koji je temelj zreloga života, istaknuo je papa Ivan Pavao II. primajući 14. studenoga u audijenciju sudionike 18. međunarodne konferencije o depresiji, koju je organiziralo Papinsko vijeće za dušobrižništvo osoblja u službi bolesnika. U svojoj “beskrajnoj ljubavi Bog je uvijek blizu onima koji trpe, depresija tako može biti put za otkrivanje drugih vidika samih sebe, kao i novih oblika susreta s Bogom. Znajući koliko depresivna osoba treba uložiti truda u nešto što se drugima čini jednostavno i spontano, takvoj osobi valja pomoći strpljivo i obzirno, misleći na upozorenje sv. Terezije od Djeteta Isusa: maleni čine male korake, kazao je Papa te istaknuo kako je depresija uvijek duhovna kušnja. Uloga je onih koji se brinu o depresivnoj osobi prije svega pomoći takvim osobama da vrate pouzdanje u sebe i svoje sposobnosti, zanimanje za budućnost i volju za životom. Zbog toga je važno pružiti ruku bolesnima, pomoći im da osjete Božju nježnost, uključiti ih u vjersku i životnu zajednicu u kojoj će se osjetiti prihvaćeni, shvaćeni, podržani, dostojni, i, jednom riječju, u kojoj će moći voljeti i biti voljeni. Psalmi, u kojima autor molitvom izražava svoje radosti i tjeskobe, mogu biti od velike pomoći, kazao je Papa. S druge strane, molitva Krunice pomaže pronaći u Mariji dragu Majku koja poučava živjeti u Kristu, a sudjelovanje u Euharistiji, pak, izvor je unutarnjega mira. Papa je potom napomenuo kako pojava depresije podsjeća Crkvu, kao i cijelo društvo, koliko je važno ponuditi, posebice mladima, likove i iskustva koji će im pomoći rasti na ljudskome, psihološkom, moralnom i duhovnom planu. Nepostojanje oslonca pridonosi tome da osobe postaju slabije, te ih navodi na mišljenje da jednako vrijedi bilo kakvo ponašanje. Stoga je uloga obitelji, škole, pokreta mladih, te župskih udruga vrlo važna zbog utjecaja koje takve stvarnosti imaju na formaciju osobe. Papa je zatim potaknuo državne ustanove da bolesnim osobama, starima i napuštenima zajamče dostojne životne uvjete, te da promiču politiku za mlade koja će novim naraštajima dati razlog za nadu, i obraniti ih od praznine ili njezinih opasnih dopuna.