Vatikan, (IKA) – Stotinu i pedeset milijuna djece u svijetu napušteno je, često prepušteno na milost i nemilost preprodavačima droge, tržištu prostitucije ili trgovini ljudskim organima. Riječ je o “djeci ulice”, žrtvama društvene pojave koja nema teritorijalnih granica, a kojoj je Papinsko vijeće za dušobrižništvo selilaca i putnika posvetilo prvi Međunarodni susret za pastoral djece ulice, koji je 26. listopada završio u Vatikanu. Ta je pojava zahvatila 45 milijuna maloljetnika u Latinskoj Americi, posebice u Brazilu, 40 milijuna u Aziji i 10 milijuna u Africi. U Europi, taj društveni problem postaje sve ozbiljniji u Rusiji i Rumunjskoj. Osvrnuvši se na taj prvi susret, koji je zamišljen kao europski, ali je sudjelovanjem predstavnika s više kontinenata postao gotovo svjetski, tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika nadbiskup Agostino Marchetto napomenuo je kako je njegov glavni cilj bio međusobni razgovor i razmjena iskustava koje Crkva ima u pastoralu i prihvatu te djece. “Njihov je prihvat ključni problem. Nažalost, i posljednjih je tjedana bilo tužnih vijesti o ubojstvima djece ulice”, kazao je nadbiskup Marchetto, upozorivši kako valja razlikovati “djecu ulice” i “djecu s ulice”, koja se navečer vraćaju u svoje domove, ako se njihova prebivališta uopće mogu tako nazvati. Istaknuvši na kraju kako su ovo prvi koraci koji se čine glede tog opsežnog problema, nadbiskup je kazao kako su inicijative brojne, velikodušne i dobre; sada valja utvrditi zajedničku crtu posebnoga dušobrižništva koje će se obogatiti iskustvima drugih.

Napomenuvši kako je taj društveni problem nazočan i u Italiji, utemeljiteljica talijanske udruge “Novi obzori” Chiara Amirante kazala je u razgovoru za Radio Vatikan kako su se nekada na ulici uglavnom mogli naći siromasi i migranti, a sada se ponajviše susreću djeca koja imaju probleme s drogom, alkoholom, AIDS-om, ili su već više puta bila zatvarana. Sada postoji čitav jedan novi svijet koji zovem “ljudi noći”. Prema procjenama UNICEF-a, riječ je o 500.000 takve djece u Italiji”, rekla je Amirante, istaknuvši nadalje kako je u tijeku 10 godina rada u prihvatnim centrima te u danonoćnim kontaktima s djecom ulice, shvatila da se društveno djelovanje ne može ograničiti na karitativne inicijative. “Nužno je izliječiti njihove rane, poslušati njihov krik i očaj, te s mnogo strpljenja i ljubavi pratiti ih u izlječenju srca te ljudskoj i duhovnoj obnovi. Prava bol koju sam susrela kod djece ulice nije toliko materijalno siromaštvo, već smrt duše”, ustvrdila je Amirante.