Vatikan, (IKA) – U tijeku svečanog ekumenskog slavlja u subotu 27. studenoga u bazilici Sv. Petra u Vatikanu papa Ivan Pavao II. još je jednom potvrdio da će neumorno raditi oko postizanja jedinstva kršćana i istaknuo kako je predaja relikvija sv. Grgura Nazijanskoga i Ivana Zlatoustoga carigradskom ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I. jedinstvena prilika za molitvu za jedinstvo kršćana. “Neumorno ću i odlučno raditi oko jedinstva među Kristovim učenicima, jer je moja žarka želja da po volji Gospodina budem sluga zajedništva u istini i ljubavi”, rekao je Ivan Pavao II. u tijeku povijesnog i bratskog čina Katoličke crkve, kako ga je nazvao patrijarh Bartolomej, kojim se dokazalo da “ne postoje u Kristovoj crkvi nepremostivi problemi, kada se ljubav i pravda susretnu u svetom karitativnom služenju pomirenju i jedinstvu”. Obred predaje relikvija zajedno su predvodili Papa i ekumenski patrijarh u ime svih pravoslavnih patrijarha. Relikvije su najprije bile smještene pokraj glavnog oltara u bazilici Sv. Petra, a potom postavljene na oltar. Papa ih je poljubio i predao patrijarhu, koji je sjedio pokraj njega. Obred je bio praćen starodrevnim grčkim i latinskim napjevima.
Za Ivana Pavla II. bila je to prigoda još jednom javno potvrditi svoje nastojanje oko postizanja jedinstva kršćana, svoju ulogu u zajedništvu vjernika, dokazujući da želi služiti Božjoj volji i biti sluga zajedništva u istini i ljubavi. Rimska i carigradska Crkva časte ta dva sveca, koji su bili carigradski nadbiskupi, prethodnici patrijarha Bartolomeja I. Papinu je propovijed pročitao zamjenik državnog tajnika nadbiskup Leonardo Sandri, koji je istaknuo kako je Papa u osobnom pismu carigradskom patrijarhu 8. rujna obećao da će mu predati relikvije, koje je patrijarh zatražio u tijeku posjeta Vatikanu krajem lipnja ove godine. Te su relikvije bile i poticaj povijesne rasprave, jer carigradski patrijarhat tvrdi da su bile ukradene i prenesene u Rim nakon venecijanske provale u Carigrad 1204. godine, dok je sigurno da su se barem one teologa Grgura častile u Rimu već krajem 8. stoljeća. U predavanju tih relikvija Papa vidi priliku “za čišćenje uspomena naših rana i za uspostavu i pojačavanje našeg hoda pomirenja te učvršćivanje vjere, koju su naučavali ta dva važna sveca Istočne i Zapadne Crkve. To je, prema Papinim riječima, i prilika da se riječima i gestama dokaže da te Crkve posjeduju u svojim predajama neizmjerno bogatstvo. To je bez sumnje i jedinstvena prilika da im se obratimo zajedničkim molitvama kako bi posredovali oko što bržeg postizanja potpunog jedinstva i na taj način mogli zajednički slaviti euharistijsko slavlje i tako pridonijeti kako bi svijet povjerovao u Krista.
Patrijarh Bartolomej u više se navrata pohvalno izrazio o tom bratskom činu Katoličke crkve i zahvalio Ivanu Pavlu II., te istaknuo kako je taj događaj “popravio jednu crkvenu anomaliju i nepravdu”. Za uspostavu sloge i jedinstva mole bez sumnje i ta dva sveca, čije se relikvije vraćaju u njihovo prvotno sjedište, jer kako je poznato, oni su se za života veoma trudili oko jedinstva Crkve u vjeri i istini. Uvjereni smo, nastavio je patrijarh Bartolomej, “da i Vaša Svetost, žarko želi da se poboljšaju međucrkveni odnosi. Svaki, čin koji zacjeljuje stare rane, pridonosi stvaranju potrebnih preduvjeta kako bi se mogao nastaviti dijalog u istini i ljubavi. Ovim ste činom dali sjajan primjer koji treba slijediti. Poručili ste i opomenuli sve one koji proizvoljno zadržavaju blago vjere, pobožnosti i civilizacije drugih, da ga vrate onima koji ih s pravom očekuju i traže”.