Vatikan, (IKA) – Tražiti, uključivati, radovati se, to su tri točke koje su bile u središtu propovijedi pape Franje na misi na Trgu svetog Petra održane 3. lipnja kojom je zaključen Jubilej svećenikâ, javlja talijanski program Radio Vatikana. Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, Papa je prije svega zatražio od svećenika da se pitaju gdje im je srce okrenuto. Naglasio je da dobar pastir nije računovođa duha, već dobri Samarijanac, koji ne upotrebljava rukavice i koji je uvijek u potrazi za onim koji je u potrebi.
Gdje je usmjereno vaše srce? Papa Franjo postavlja to temeljno pitanje svećenicima na misi kojom je zaključen njihov Jubilej. Srce Isusovo, srce Dobroga Pastira, istaknuo je u svojoj propovijedi na Trgu svetog Petra, “je okrenuto prema nama, a posebno je usmjereno prema onima koji su najviše daleko.” Upravo tamo, rekao je slikovito Papa, uporno upire igla kompasa. I, ponavljajući prispodobu o izgubljenoj ovci, u središtu Evanđelja dana, istaknuo je da Dobri Pastir “sve želi dostići i nikoga izgubiti”.
Dva su nezamjenjiva blaga Srca Isusova: “Otac i mi”, pojasnio je Papa. Tako, nastavio je, i srce svećenika mora biti orijentirano samo u “dva pravca, Gospodina i narod”: “To više nije ‘rasplesano’ srce, koje pušta da ga privuče sugestija trenutka ili koje tumara u potrazi za konsenzusima i malim zadovoljstvima; takav je grešnik. To je naprotiv srce postojano u Gospodinu, zaogrnuto Duhom Svetim, otvoreno i raspoloživo za braću.”
Da bismo stekli srce Dobroga Pastira, nastavio je Papa, možemo se vježbati u činjenju triju djela: tražiti, uključivati i radovati se. Svećenik, poticaj je Svetoga Oca, ne odgađa traženje, srce mu je uvijek nemirno dok ne nađe izgubljenu ovcu. “Jao – upozorio je Papa – pastirima koji su privatizirali svoju službu.”
Pastir po Božjem srcu – dodao je – ne brani svoje lagodnosti, nije zaokupljen time da sačuva dobro ime, ne boji se kritike, spreman je preuzeti rizik. Riskirati – ponovio je Papa – po uzoru na svoga Gospodina. Dobri Pastir, upozorio je, “ima srce slobodno da se može odreći svojih stvari”: “Nije računovođa duha, već dobri Samarijanac u potrazi za onima u potrebi. On je pastir, a ne nadglednik stada, i posvećuje se svojoj misiji ne pedeset ili šezdeset posto, već cijelim svojim bićem. Odlazeći u potragu nalazi, i nalazi zato što riskira. Ako pastir ne riskira, ne nalazi, zar ne!? Ne zaustavlja se nakon razočaranjâ i ne odustaje kad naiđe na teškoće; uporan je u dobru, urešen Božjom upornošću kako se nitko ne bi izgubio. Zato ne samo da drži vrata otvorenima, već izlazi i ide tražiti one koji kroz vrata više ne žele ući.
Usto, Papa je istaknuo da svećenik „uvijek izlazi sam iz sebe”. Epicentar njegovog srca je izvan njega: on je decentraliziran iz samoga sebe, isključivo usredotočen na Isusa. Papa se zatim usredotočio na riječ “uključiti”. Za svećenika, primijetio je, “njegovo stado je njegova obitelj i njegov život. Nije vođa koji se boji ovaca, već pastir koji hodi s njima, te ih zove po imenu”, „nitko nije isključen iz njegova srca, njegove molitve i njegov osmijeha”.
“Dobri Pastir ne pozna rukavica. Služitelj je zajedništva koje slavi i živi, ne očekuje pozdrave i pohvale od drugih, već prvi pruža ruku, odbacuje glasine, ogovaranja, osude i otrove. Strpljivo sluša probleme i prati korake ljudi, širi Božje oproštenje s velikodušnim suosjećanjem. Ne grdi one koji napuštaju ili su skrenuli s pravoga puta, već je uvijek spreman ponovno uključivati i miriti zavađene. On je čovjek koji zna uključivati.”
Svećenika mora resiti također radost, rekao je na kraju Papa, a radost Dobrog pastira nije radost za sebe sama, već radost za druge i s drugima, prava radost ljubavi. On biva preobražen milosrđem koje besplatno daje. U molitvi otkriva Božju utjehu i iskusio je da ništa nije jače od ljubavi. Zato je u svojoj nutrini spokojan i sretan je što može biti kanal milosrđa, približavanja čovjeka Božjem srcu. Žalost za njega nije nešto uobičajeno, već tek prolazno; tvrdokornost je za njega nepoznanica, jer je pastir prema krotkom Božjem srcu, rekao je Papa.
Zahvaljujem vam, zaključio je na kraju Papa obraćajući se okupljenim svećenicima, njih više od šest tisuća, za vaš „da” i za mnoge skrivene „da” svih dana, za koje samo Gospodin zna; hvala vam za vaš „da” darivanju života u jedinstvu s Isusom, u tome se krije čisti izvor naše radosti.