Vatikan, (IKA) – Vatikanski dnevnik Osservatore Romano od 20. srpnja na središnjim stranicama donosi opširan članak o blaženom Ivanu Merzu, u sklopu osvrta na duhovnu pripravu za Svjetski dan mladih. U čitavome se, naime svijetu, vrše duhovne pripreme za 20. svjetski dan mladeži, koji će se od 16. do 21. kolovoza održati u Koelnu. Bit će to prvi, veliki i s nestrpljenjem očekivani susret kršćanske mladeži s novim papom Benediktom XVI., a održat će se na temu “Dođosmo mu se pokloniti”, koju je izabrao njegov prethodnik papa Ivan Pavao II. Nizom posebnih priloga, vatikanski poluslužbeni dnevnik prati, korak po korak, radosno hodočašće mladih prema tomu izvanrednom događaju. Tako je u broju od 20. srpnja predstavljen lik blaženoga Ivana Merza, koji je, kako se ističe u članku, uzor ne samo za mlade hodočasnike iz republika Hrvatske i BiH, već i za sve nove naraštaje Europe i svijeta. Mladi će hodočasnici iz Hrvatske i BiH u velikome broju doći u Koeln, donoseći u svojim srcima svjedočanstvo svojega “prijatelja” i “vršnjaka” Ivana Merza, piše novinar Giampaolo Mattei, jer žele “upisati” bl. Ivana u proslavu Svjetskoga dana mladeži, koji je on svojom mladenačkom intuicijom, na neki način, predosjećao i predviđao. Nakon prikaza kratkoga životopisa bl. Merza, Mattei se pita: i to je sve? I odgovara – Da, to je sve: jednostavan, “normalan” život, ali koji je ušao u povijest Crkve 20. stoljeća. Ono što “najosnovniji” životopis neće nikada moći ispripovijedati jest “životopis duha”. Što je tako izvanredno učinio taj mladić da je potaknuo Ivana Pavla II. na hodočašće u Banju Luku kako bi ga ondje proglasio blaženim? Što bl. Ivan može reći danas? U čemu je njegova svetost?, pita se nadalje autor članka te odgovara kako se Ivanova izvanrednost, originalnost i neodoljivost kriju upravo u njegovoj običnosti. Da je vrijednost lika i pojave bl. Ivana važna, razumije se iz vrlo jednostavne činjenice: kada je 1945. Titov komunistički režim došao na vlast, zabranio je čak spominjanje imena Ivana Merza. Njegov je lik bio nepodnošljiv za ateistički sustav, napominje nadalje Mattei. Spomenuvši, naposljetku, kako je život bl. Ivana bio usredotočen na euharistiju, molitvu i veliku pobožnost Majci Božjoj, kako je bila postojana njegova vjernost Papi i Crkvi, a izvanredno i skriveno njegovo kapilarno karitativno djelovanje, Mattei ističe kako se doista ostaje bez daha pred veličinom toga mladića. I potom navodi riječi teologa i bibličara Tommasa Federicija, kojima je izrazio svoje veliko divljenje prema bl. Ivanu Merzu: “Lik i djelo Ivana Merza pobuđuju neopisivo iznenađenje čim im se približite. U dodiru s njime, stvarno se ulazi u životnu razmjenu koju nije moguće izbjeći, i od koje nije moguće ne naučiti mnogo”. Istaknuvši da velika europska kultura ne poznaje Ivana Merza, Federici je upozorio da bi valjalo objaviti sva njegova djela kako bi se svi katolici upoznali s njima. Blaženi Ivan “nosi” u Koeln program koji je živio, zaključuje Mattei. “To je program katoličkoga djelovanja, koji vrijedi za sva vremena i sva područja. Otkrio je da je biti laik poziv na poslanje, i od toga je trenutka njegova velika težnja kao mladića među mladima bila “nikada ne zaboraviti Boga” u svojemu apostolatu, završava svoj članak Mattei.
Vijest o objavljivanju članka s opširnim citatima donio je i Radio Vatikan na hrvatskom jeziku 20. srpnja.