U Rimu je, na poziv pape Ivana Pavla II. održan studijski susret, simpozij o miru na Balkanu. Sudjelovalo je sedam kardinala (državni tajnik Angelo Sodano, predsjednik Papinskog vijeća “Justitia et Pax” i “Cor Unum” Roger Etchegaray kao moderator susreta, predstojnik Kongregacije za biskupe Bernardin Gantin, nadbiskup Mechelen-Brussela i predsjednik Međunarodnog “Pax Christi” Gotfried Daneels, predstojnik Kongregacije za evangelizaciju naroda Josef Tomko, predsjednik Papinskog vijeća za međureligijski dijalog Francis Arinze i predstojnik Kongregacije za istočne Crkve Achille Silvestrini), osam nadbiskupa i biskupa (dvojica iz Državnog tajništva, nunciji iz Beograda, Zagreba, Ljubljane i Sarajeva, dva predstojnika kurijalnih vijeća), i dva svećenika (iz Papinskog vijeća “Justitia et Pax” i Državnog tajništva). Na kraju zasjedanja ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice dr. J. Navarro-Valls objavio je slijedeće priopćenje:

U utorak 4. i u srijedu 5. siječnja 1994. održan je skup za proučavanje pitanja mira na Balkanu. Sazvao ga je i predsjedao mu Njegova Svetost papa Ivan Pavao II. u sklopu priprema za skori Svjetski dan molitve u nedjelju 23. siječnja, čemu će prethoditi post u petak 21. siječnja.
Sveti Otac, okružen svojim suradnicima koji su najizravnije upoznati s potresnim događanjima što je zahvatilo narode i Crkvu tog dijela Europe, saslušao je više priloga stručnjaka, povijesničara, filozofa i politologa koji su došli iz raznih europskih zemalja. Bio je nazočan i kardinal Daneels, kao predsjednik Međunarodnog “Pax Christi”.
U svojim prilozima predavači su izložili slijedeće teme:
-dr. Thomas BREMER, asistent na Ekumenskom institutu Katoličkog fakulteta u Münsteru: “Povijesni vid sukoba u bivšoj Jugoslaviji”
-prof. Mirko ĐORĐEVIĆ, profesor filozofije na Pedagoškoj akademiji u Beogradu: “Filozofsko tumačenje sukoba”
-g. Krsto CVIIĆ, politolog i pisac s Kraljevskog zavoda za međunarodna pitanja u Londonu: “Politički vidovi sukoba”
-g. Tadeusz MAZOWIECKI, posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za pitanja ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji: “Ljudska prava i humanitarna pomoć”
-dr. Anton BENVIN, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu: “Religijske sastojnice sukoba”

Također su uzeli riječ:

-mons. Ivan MARIN-LOPEZ, tajnik Papinskog vijeća “Cor unum”: “Humanitarno djelovanje Svete Stolice”
-nadbiskup mons. Jean-Louis TAURAN, tajnik za odnose s državama: “Diplomatsko djelovanje Svete Stolice”

Na završetku tih dvaju studijskih dana posvećenih jednom od najtragičnijih europskih događanja ovog stoljeća, sudionici su izrazili priznanje papi Ivanu Pavlu II. što je poduzeo taj pothvat koji je omogućio dublje shvaćanje uzroka stvarnosti i posljedica rata što bijesni na Balkanu.
U različitim izlaganjima izbistrilo se uvjerenje da taj rat, koji nipošto nije vjerski rat, nije bio neizbježan, te da nije prekasno da se on zaustavi. Na Balkanu je mir moguć.
Nitko, ponajmanje oni koji nose političku odgovornost, ne smije se pomiriti s time da prepusti narode uzajamnom uništavanju i da čeka mir koji bi bio truli plod iscrpljenosti ili uzajamnog uništavanja.
Moglo se ustanoviti da, među svima koji su zahvaćeni borbom, ima mnogo osoba dobre volje koje žele djelovati za oproštenje i pomirenje, osoba koje su uvjerene da im je rat u Bosni i Hercegovini nametnut, kao što bi im bila nametnuta možebitna podjela njihove zemlje. Međunarodna zajednica mora uporno nastaviti svoje zauzimanje da se borbe zaustave mirotvornim rješenjem i da se dostavlja humanitarna pomoć. Ta zauzimanja moraju se posvuda oslanjati na obdržavanje međunarodnog prava i prvenstveno poštivanje pravednosti, prava svake osobe i svake zajednice na opstanak, također na poštivanju njihove kulture i religijske samobitnosti, identiteta. Svaki čovjek ima pravo slobodno živjeti ondje gdje je rođen, na svojim korjenima.
U tijeku susreta ponovno je snažno istaknuto nemoralnost “etničkog čišćenja” i povrede ljudskih prava. Istodobno je istaknuta teška odgovornost onih koji su zauzeti humanitarnom pomoći, kao i sebičnost onih koji se ne zauzimaju za izbjeglice.
Mir, koji bi se temeljio na trgovanju s teritorijem ili, još gore, na isključivo etničkoj podjeli, ne bi mogao biti trajan mir. Mir koji bi se na rasplamsavanju i zloporabi nacionalizma, bio bi lažni mir. Štoviše, nepravda ne može nikada postati uvjet mira. Posebice je neprihvatljiv mir koji bi se temeljio na svršenom činu. Iznova se učvrstilo uvjerenje da je mir moguć jer je on Božji dar povjeren ljudima. Kršćani su – sa svojom vjerničkom braćom iz židovstva i islama, koja su ondje nazočna – naročito odgovorni da se opet ostvari poštovanje drugoga glede njegove osobe, njegovih uvjerenja, njegovih dobara i njegove povijesti. Svojim ustrajnim molitvama, svojim svrstavanjem s onima koji trpe i koji se nadaju, svojom nazočnošću među ljudima koji su silom podjarmljeni ili protjerani i svojom suradnjom, oni mogu prekinuti taj začarani krug rata kojim je to stanovništvo zahvaćeno.
U tom će smislu Papinsko Vijeće Justitia et Pax idućih dana objaviti poziv za Dan molitve za mir na Balkanu.
Sveta Stolica ponovno upućuje poziv svim vjernicima da se 23. siječnja sjedine s molitvom Katoličke Crkve kako bi se sa cijele zemlje podigla neizmjerna molitva za Europu i za mir u svijetu. Doista je molitva prvo oružje duhovne borbe koju Kristova Crkva vodi protiv toga zla. Molitva je i veza koja nas tijesno povezuje sa svim kršćanima i vjernicima.
Istodobno, po svom osebujnom služenju, Sveta će Stolica nastaviti upornim zauzimanjem kako bi se promicali i podupirali svi pothvati na dobrotvornom i humanitarnom području, kao i oni na diplomatskoj razini. Te pothvate treba osobito proširiti da bi se i dalje ublažavale patnje tolikih ljudi, koje god vjere bili, i da se uskori dolazak uvijek mogućeg mira i pravde za balkanske narode.