Vatra i voda

VATRA I VODA

1. “Neka bude svjetlost!” (Post 1,3).
Za vrijeme Vazmenoga bdjenja, bogoslužje naviješta ove riječi iz Knjige Postanka. One su rječita ideja vodilja ovoga divnog slavlja. Na početku je blagoslov “novoga ognja”, a njime se pali i uskrsna svijeća, koja se nosi u procesiji prema oltaru. Svijeća ulazi i nastavlja najprije u mraku, sve do trenutka u kojem se, nakon što se treći put otpjeva “Lumen Christi” (Svjetlo Kristovo), vraća svjetlo u cijelu baziliku.
Na taj su način međusobno povezana počela mraka i svjetla, smrti i života. Na dnu toga odzvanja biblijski prikaz stvaranja. Reče Bog: “Neka bude svjetlost” (Post 1,3). Riječ je, u određenom smislu, o prvom koraku prema životu. U ovoj se noći mora ispuniti jedinstveni prijelaz iz smrti u život, i obred svjetla, praćen riječima Postanka, pruža njegov prvi navještaj.
2. U Proslovu svoga Evanđelja, sveti Ivan piše o Riječi koja je tijelom postala: “U njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo” (Iv 1,4). Ova sveta noć postaje, dakle, divno očitovanje onoga života koji je ljudima svjetlo. U ovom očitovanju sudjeluje cijela Crkva, a osobito katekumeni, koji u ovome bdjenju primaju krštenje.
Bazilika Svetoga Petra u ovom svečanom slavlju prima vas, predraga braćo i sestre, koji ćete zamalo biti kršteni u Kristu, našoj Pashi. Dvoje od vas dolazi iz Albanije, dvoje iz Zaira, zemalja koje žive dramatično razdoblje svoje povijesti: Neka bi Gospodin poslušao vapaj siromaha i vodio ih prema miru i slobodi. Drugi od vas dolaze iz Benina, Capo Verde, iz Kine i Tajvana. Molim za svakoga od vas, da u ovome skupu koji predstavlja prvine novoga čovječanstva koje je Krist otkupio, budete uvijek vjerni svjedoci njegova Evanđelja.
Liturgijska čitanja Vazmenoga bdjenja međusobno sjedinjuju dva počela: vatru i vodu. Počelo vatre, koja daje svjetlost, i počelo vode, koja postaje materija sakramenta preporođenja, to jest svetoga krsta. “…Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje” (Iv 3,5). Prijelaz Izraelaca preko Crvenoga mora, to jest oslobođenje od egipatskoga ropstva, slika je ili gotovo predokus krštenja koje oslobađa od ropstva grijeha.
3. Mnogostruki razlozi, koji u ovom bogoslužju Vazmenoga bdjenja nalaze izričaj u biblijskim čitanjima, ukrštavaju se i isprepleću kao u jedinstvenoj slici. Apostol je Pavao potpunije prikazao te istine u Poslanici Rimljanima, koja je malo prije naviještena: “Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo, dakle, zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života” (Rim 6,3-4).
Te nas riječi vode u središte same kršćanske istine. Kristova smrt, otkupiteljska smrt, početak je prijelaza u život, očitujući se u njegovu uskrsnuću. “Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist, uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje” (Rim 6,8-9).
4. Držeći u rukama baklju riječi Božje, Crkva koja slavi Vazmeno bdjenje, zaustavlja se gotovo na posljednjem pragu. Zaustavlja se u velikom očekivanju cijele ove noći. Uz grob, očekujemo događaj koji se obistinio prije dvije tisuće godina. Prvi svjedoci toga čudesnog događaja bijahu jeruzalemske žene: one stigoše na mjesto gdje je Isus bio pokopan na Veliki petak i nađoše grob prazan. Iznenadi ih glas: “Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga. Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče” (Mk 16,6-7).
Nitko ne vidje Kristovo uskrsnuće svojim očima. Žene, koje su došle na grob, bijahu prve koje su utvrdile događaj koji se već bio dogodio.
Crkva, okupljena za Vazmeno bdjenje, iznova sluša, u šutnji očekuje, ovo svjedočanstvo i potom očituje svoju veliku radost. Malo prije smo čuli navještaj iz đakonovih usta: “Annuntio vobis gaudium magnum… Naviještam vam veliku radost, Aleluja!”
Prihvatimo ovaj navještaj otvorena srca, sudjelujmo zajedno u velikoj radosti Crkve.
Krist je doista uskrsnuo! Aleluja!