Zagreb, (IKA) – Svečano dopodnevno euharistijsko slavlje na Vazam, 5 travnja, u kapeli Vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru predvodio je vojni biskup Juraj Jezerinac u suslavlju s policijskim kapelanom don Marinom Dragom Kozićem, vojnim đakonom Antoniom Mikulićem te bogoslovom Brankom Čagljem.
“Neki bibličari kažu da je današnje evanđelje koje govori o Isusovu uskrsnuću jedno od najljepših evanđeoskih tekstova. On je toliko neposredan da gotovo možemo osjetiti da to piše svjedok, onaj koji je sam bio sudionikom dramatičnih spasenjskih događaja. Taj svjedok je Ivan, ali on ne opisuje toliko samo uskrsnuće koliko su njemu važni svjedoci, oni koji su se susreli s Uskrslim, oni koji su vidjeli Krista živoga, razgovarali s njime, blagovali s njime. Marija Magdalena je došla prva, još za mraka, na Isusov grob. Što ju je potaklo na to”, upitao je biskup i odgovorio – “ljubav prema Isusu”.
Vijest da je Isus uskrsnuo brzo se proširila Jeruzalemom. Žene su prve donijele vijest o praznom grobu, što je uznemirilo cijeli Jeruzalem. Mnogi, čak i njegovi učenici nisu odmah povjerovali. A Petar i Ivan, koji potrčaše prema grobu, ugledaše prazan grob. Za razliku od Petra, Ivan se nije čudio što se dogodilo s Isusom. On u svom evanđelju piše: “vidje i povjerova” (Iv 20, 8). Ova Ivanova riječ – “vidje i povjerova”, ključna je za njegovu vjerničku zajednicu i kasnije za razvitak kršćanstva, jer je to pitanje vjere u Isusa Krista.
Sv. Pavao kaže: “Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera naša”. Isusovo uskrsnuće doista je stvaran događaj. Preostaje još hoće li ga čovjek prihvatiti ili neće kao istinu. Nakon uskrsnuća Isusovi se učenici susreću s Isusom u jednom novom svjetlu, kazao je dalje biskup u homiliji. “On je onaj isti Učitelj kojega su pratili po Galileji i na putu u Jeruzalem, on je onaj isti Isus koji je bio mučen, nosio križ na Kalvariju, trpio i umro.
Sve što su vidjeli i čuli za vrijeme Isusova zemaljskoga života, sada se odjednom ostvarilo. Oni se susreću s živim Isusom i otkrivaju novu ljepotu i radost vjere, koja je dragocjeni dar koji treba tražiti i njegovati. Spomenuo je biskup Isusova privatna i javna ukazanja koja su učvrstila vjeru onih kojima se ukazao i oni su ih proširili i posvjedočili dalje. I mnogi od njih postali su mu svjedoci do darovanja života – mučenici vjere.
To je ta radosna vijest koju danas slavimo u Crkvi – nije dosta ostati na proslavi nego istinu uskrsnuća treba živjeti”, kazao je biskup, pojasnivši da kršćani žive u svijetu ali nisu od svijeta. Ono po čemu se razlikuju od drugih jest međusobna ljubav… Zahvaljujući toj međusobnoj ljubavi i zajedništvu, kršćani prvih stoljeća, usprkos progonima, uspjeli su se nametnuti u javnom životu. Jesmo li mi kadri nametnuti se današnjem društvu i promijeniti javni život, upitao je biskup Jezerinac te završavajući homiliju pred prepunom kapelom naveo je riječi mučenika savjesti sv. Thomasa Moora “da se čovjek ne smije odijeliti od Boga, ni politika od morala”.
Uskrs ne smije biti samo neki lijepi običaj, nego život u Bogu i s Bogom. To je bit Uskrsa. To je radosna vijest da je uskrsnuli Isus spreman pomoći svakome tko mu se obrati. Radosna vijest je u tome da nas nitko ne može slomiti, ni bol, ni smrt. Sve možemo u onome koji nas jača, a to je živi i uskrsnuli Isus Krist, zaključio je biskup te svima čestitao sretan i blagoslovljen Uskrs.