Draga braćo i sestre!
U današnjem svetkovanju Vazma, sadržano je sve ono što smo i ovih proteklih dana slavili: Isusova muka, smrt i uskrsnuće. Ovi najvažniji događaji iz Isusova života nazivaju se Vazmenim otajstvom. To je stvarnost koju je Bog za naše spasenje naumio: da Isus po muci i smrti prijeđe u slavu. Međutim, nas danas, kao i apostole onda, ta stvarnost toliko nadilazi da je potrebna vjera da ju se prihvati. Što su razumjeli Isusovi apostoli kada im je Isus prije svoje smrti govorio da on mora trpjeti i umrijeti, ali da će i uskrsnuti? To, da mora trpjeti nisu mogli prihvatiti, a što to znači uskrsnuti nisu ni razumjeli, a još manje vjerovali.
Da bi se to promijenilo nije bilo dovoljno ni to što je uskrsnuli Isus toliko puta dolazio k njima, govorio im, pokazivao im rane, jeo s njima. Uvijek su iznova sumnjali i mislili da im se ukazao neki duh. Vidjeli su ga svojim očima kako uzlazi na nebo i čuli na svoje uši kada im je rekao da im ide pripraviti mjesto, međutim uz sve to, još uvijek su se bojali. Tek su im se prigodom dolaska Duha Svetoga otvorile oči pameti i srca i tek tada su počeli razumjeti i prihvaćati što se s Isusom dogodilo. Razumjeli su da je to sve bilo “radi nas i radi našega spasenja” kako ćemo i zamalo u Vjerovanju moliti. Apostoli su tek ispunjeni Isusovim Duhom razumijevanja stvari i događaja, ušli u ono što znači: Idem pripraviti vam mjesto (Iv 14, 2) – svima koji hoće poći Isusovim putem pripravljeno je mjesto kod Boga, mjesto gdje nema ni boli ni plača kako to prenosi knjiga Otkrivenja. Ali za to treba vjerom i poslušnošću evanđelju prihvaćati Isusov način života i živjeti po njemu. Potreban nam je iskorak u vjeru da Bog sve čini neizmjerno bolje i ljepše nego što mi možemo htjeti ili zamisliti.
Vazmeno otajstvo je mnogostruko čudesna stvarnost neprekidno prisutna u svim svojim pojedinostima. Od dana kada se Isus u poslušnosti do kraja predao u ruke Očeve, pa za apostole preko događaja Duhova kada je Duh Sveti sišao nad njih, sve do danas, svaki dan Isus Krist proživljava sve muke Velikog Petka i slavu Uskrsa. Vidimo to u događaju obraćenja svetog Pavla. Pavao, koji je kasnije postao apostol i veliki propovjednik, bio je isprva veliki neprijatelj kršćana, te je bio jedan od glavnih krivaca za smrt svetog Stjepana. Uskrsnuli Isus mu se ukazao i upitao ga: “Savle, zašto me progoniš”? Pavao pita: “Tko si ti?” “Ja sam Isus kojega ti progoniš” (usp. Dj 9, 4-5). Isus je stvarno prisutan u svojim vjernicima, u svojoj Crkvi. Isus u Crkvi do konca svijeta doživljava Veliki Petak, ali i pobjedu Uskrsa. Crkva neprestano ostvaruje Kristovu Muku i Proslavu u nama, u svojim članovima. Stoga je i borba protiv dobra i protiv istine stalni pokušaj razapinjanja Isusa. Svako djelo kojim se čovjeka hoće prevariti prikazujući mu laž kao istinu, djelo je protiv čovjeka I protiv Boga koji je za čovjeka umro. Upropašćujući čovjeka, ponovno se razapinje Krist.
Kako je već više puta u zadnje vrijeme naglašeno, naša domovinska Crkva ponovno ima milost i raduje se dolasku Svetoga Oca u Hrvatsku. Papa Benedikt XVI. prvenstveno dolazi kako bi, kao što je to bila i zadaća Petra, učvrstio nas u vjeri u Isusov Vazam. Po prvi put Papa dolazi jednom narodu kako bi sudjelovao na nacionalnom susretu obitelji – na Obiteljskom danu. Jer, ne događa li se upravo u obitelji i s obitelji, najveća manipulacija a sve s ciljem da se Isusov Božanski život, koji je i danas na djelu, makne iz života braka i obitelji. Kristov božanski i uskrsli život može iznad naših očekivanja izvesti ono što nama ljudima izgleda nemoguće. Neka se zato u našim župnim zajednicama i obiteljima, prvenstveno ovih vazmenih dana i u mjesecu svibnju, dogodi molitva kao priprava naših obitelji na susret sa sv. Ocem u Zagrebu 5. lipnja. Neka od ove radosti ne budu izuzeti ni naši mladi s kojima Isus neizmjerno računa u djelu sretne budućnosti za koju smo sigurni da će se dogoditi samo ako je uronjena u vazmeno otajstvo i u ljubav Duha Svetoga. Stoga neka se mladi povežu i krenu put Zagreba kako bi s ostalim mladima posvjedočili da tek zajedno s Kristom možemo biti na ispravan način zajedno i jedni s drugima.
Isusovo uskrsnuće i njegovo obećanje da će biti s nama do konca svijeta je čvrsta garancija koju je Bog dao u našem Uskrslom Gospodinu i tijekom dvije tisuće godina povijesti dokazao, da oni koji su Kristovi, imaju udjela u njegovoj proslavi. “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće umrijeti nikada” (Iv 11, 25-26). Tom dubokom radošću i smislom prožeti, koji neka nitko i ništa ne pomuti i ne oduzme od vas, neka vam je draga braćo i sestre, sretan i blagoslovljen Vazam. Njegova radost neka se s liturgijskih slavlja prelije u vaš život, u vaše obitelji i svagdje gdje ste pozvani životom svjedočiti: “Gospodin je živ!”
Mons. Valter Župan