Gospić, (IKA) – Liturgiju Vazmenoga bdjenja predvodio je u gospićkoj katedrali gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s umirovljenim biskupom Milom Bogovićem, tajnikom i kancelarom preč. Mišelom Grgurićem i župnikom preč. Mariom Vazgečem. Nakon obrednog pozdrava uskrsnoj svijeći slijedio je Vazmeni hvalospjev za koji je Biskup rekao da je ispjevan ovoj presvetoj noći koja je jedina bila svjedokom Isusova uskrsnuća. Hvalospjev ovu noć naziva blaženom: „O blažene li noći koja je jedina bila dostojna znati vrijeme i čas u koji je Krist uskrsnuo od mrtvih. Ovo je noć o kojoj je pisano: ‘I noć će sjati kao dan, i noć mi je svijetlo u radosti mojoj'”.

„Kad je na Veliki petak, u teškim mukama na križu završio svoj ovozemaljski život Bogočovjek Isus Krist, s njim su umrle i sve nade koje su njegovi učenici u njega polagali. Oni su se, razočarani, udaljili i njih pod križem više nije bilo. Razbježali su se u strahu da ne bi i sami došli na udar Isusovih neprijatelja. Oni su bili svjedoci mnogih Isusovih čudesnih djela, božanske moći koju je posjedovao, ali i svjedoci njegove potpune nemoći u procesu muke i stradanja”, rekao je biskup u propovijedi. S Isusovim ukopom pokopane su i sve njihove nade što potvrđuju i učenici koje je Uskrsli susreo na putu u Emaus kad mu govore: ‘Razapeše ga, a mi smo se nadali da je on onaj koji će spasiti Izraela. ‘Nadali su se, ali više ne. Isus je u grobu, grob je zapečaćen, navaljen je veliki kamen, sve je izbrisano. Međutim, kada su ljudi izgubili svaku nadu, Bog iznenađuje. U vrtu, gdje je nekoć Adam svojim grijehom pokopao ljudski rod, evo Krista koji svojim uskrsnućem ljudskom rodu vraća novi život. Kako se dogodilo to uskrsnuće, evanđelisti ne opisuju niti jednom riječju. Oni nisu bili svjedoci toga. Jedini svjedok bila je ova sveta noć, istaknuo je biskup Križić. Govoreći o reakciji žena koje su nakon susreta s anđelom pobjegle s groba, biskup je istaknuo da je njihova reakcija normalna jer im nije ni na kraju pameti da je Isus uskrsnuo. Zaključile su, posve logički, da je netko maknuo Isusovo tijelo. Najvjerojatnije njegovi neprijatelji. Kad su dočuli tu vijest, na grob dolaze i Isusovi učenici i ponašaju se kao i žene. Ne misle da je Isus uskrsnuo, nego se, kako piše evanđelist Luka, snebivaju gledajući prazan grob. Dakle, uočavamo da nitko od ovih koji su našli prazan grob nije zbog toga povjerovao da je Isus uskrsnuo. Prazan grob nije im dokaz. Povjerovali su tek kada su susreli živog Uskrslog Isusa. Čak i to na početku nije bilo bez jakih sumnji. Bio je to za njih previše izvanredan, prevelik i prelijep događaj da bi u njega lako povjerovali. Otvarali su se vjeri malo po malo. Nema vjere u uskrsnuće bez iskustva jakog susreta sa živim Bogom. Vjerovati ne znači znati da je Isus uskrsnuo, nego iskusiti njegovu blizinu, iskusiti njega kao uskrsnuće i život, zaključio je biskup Križić.
Na misi je pjevao katedralni zbor pod ravnanjem Franje Puškarića.