Istina je prava novost.

Vazmeno bdjenje u krčkoj katedrali

Krk, (IKA) – Euharistiju Vazmenog bdjenja predvodio je u krčkoj katedrali biskup Ivica Petanjak u koncelebraciji više svećenika i redovnika. U homiliji rekao je: „Cijela povijest spasenja usmjerena je prema Isusu Kristu, kao obećanom Mesiji koji treba donijeti spasenje i uspostaviti novi poredak. Njegov dolazak je pripreman stoljećima, a kad se dogodio jedva je tko to uspio primijetiti, uključujući i njegove učenike koji na Veliki petak gube svaku nadu. Sad dolazi ono što je u životu najteže, a to je privikavanje na novonastalo stanje, koje je prožeto dubokom žalošću i razočaranjem. Kad sve lađe potonu teško je ići naprijed.
Markov izvještaj o uskrsnuću Isusovu započinje s danom nakon subote, kad tri žene: Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma, u ranu zoru, pri sunčevu izlasku, s pomastima idu pomazati tijelo Isusovo (Mk 16,1-2). Sunce koje izlazi nakon noći i nakon smrti i pokopa, prvi je nagovještaj uskrsnuća, ali uskrsnuća koje je još obavijeno velom tajne i nejasnoće. Uskrsnuće je tu, ali ga još nitko ne zapaža, jer ne računaju na njega.
U grobu žene čeka novo iznenađenje. Umjesto pokojnika i smrti, mladić u bijelini, kao nagovještaj novosti života i obnovljene milosti, ali unatoč svemu one su još uvijek u onom svom stanju izgubljenosti i straha, te im mladić kaže: ‘Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina raspetog? Uskrsnu! Nije ovdje! Idite i recite njegovim učenicima: ide pred vama u Galileju!’ (Mk 16,6). Za ove žene, kao i za nas, uskrsnuće ostaje misterij. Unatoč toga što su prošla tisućljeća, uskrsnuće ne prestaje biti otajstvo, otajstvo vjere.
Njegov način fizičke prisutnosti u svijetu se je promijenio. Njegova prisutnost se ne može više lokalizirati. Slično kao žene, a potom i apostoli, i mi smo pozvani na neku vrstu obraćenja i progresivnog prihvaćanja Isusove prisutnosti među nama na drugačiji način.On je često drugdje nego ga mi očekujemo, ali je uvijek ispred nas, prethodi nam!
Od samog početka evanđelja i njegova javnog djelovanja i poziva učenika, njegova pozicija uvijek je ista: ‘Dođite i idite za mnom.’ (Mt 4,19). Taj isti poziv danas Gospodin, na dan svog uskrsnuća, upravlja svima nama: ‘Idi za mnom!’
Uskrsnuli Gospodin ide pred nama, a mi trebamo uprijeti svoj pogled u njega, a mjesto kamo nas vodi je naša vlastita Galileja. Svatko ima svoju Galileju, ima mjesto na kojem se prvi put susreo s Isusom, s njime živio, od njega učio. Mjesto kamo nas Isus poziva i vodi i gdje ćemo ga susresti je svakodnevni život. Mjesto prisutnosti Uskrsnuloga je naša kuća, naše radno mjesto, naše mjesto odmora. Bog se očituje u zbilji svakodnevnog života, a ta zbilja obuhvaća braću i sestre, prijatelje i neprijatelje, znane i neznane. Svaki susret može biti neka vrsta i neki način uskrsnuća, novoga života, novog početka, koji vodi u život vječni.”
Na kraju mise biskup je objavio da nas je upravo na Veliku subotu napustio i preselio se u vječnost svećenik Antun Zazinović.