Požega, (IKA) – Vazmeno bdjenje u požeškoj katedrali, u noći 19. travnja, predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i župi sv. Terezije Avilske te brojnim vjernicima među kojima i ovogodišnji krizmanici
Nakon Službe svjetla i riječi biskup je održao homiliju i podsjetio nazočne kako naviještena Božja riječ i znakovi prisutni u liturgiji ove noći progovaraju o različitim dimenzijama našega postojanja koje su u Isusovu uskrsnuću dobile svoje puno i konačno značenje. Kao da je Bog noćas po služenju Crkve želio staviti pred nas sve svoje karte, kazao je biskup, i potaknuti nas da usred sadašnjih naših ljudskih nastojanja i neuspjeha promislimo što tko u Hrvatskoj može ostvariti, da provjerimo što o svemu mislimo, vjerujemo li Bogu te kako se i s kime opredjeljujemo oblikovati svoje postojanje u sadašnjosti i postići vječnost. Noćas je po svetim čitanjima i liturgijskim znakovima, nastavio je biskup, Bog – kao nitko drugi – cjelovito postavio pred nas ponajprije pitanje čovjeka, njegove pojave na svijetu, veličine i bijede, slobode i ropstva, života i smrti, srca i savjesti, duha i tijela, zdravlja i bolesti, bogatstva i siromaštva, zla i trpljenja, prolaznosti i vječnosti, smisla i promašaja, jednostavno svega što se na njega odnosi. Dodao je, da nam je pored toga Bog postavio noćas i pitanje podrijetla i smisla svega drugoga, neba i zemlje, mora i zvijezda, ptica i životinja, duhovnoga i materijalnog svijeta, energija i tvari, svjetla i tame, vatre i vode, svemirskih prostranstava i najsitnijih atoma. U toliku raznolikost svega utisnut je neki sklad i jedinstvo koje sve postojeće drži na okupu a s druge strane očituje se i dvoznačnost svega stvorenja označenog dimenzijom negativnosti, ugroženosti i razaranja, koja se najsnažnije prelama u čovjeku kao duhovno-tjelesnom biću.
U toj konkretnoj stvarnosti, svjedoči nam Pismo, istaknuo je biskup, pojavljuje se Bog sa svojom čudesnom inicijativom da ponajprije čovjeka a po njemu i sve drugo stvoreno oslobodi robovanja negativnosti i uvede u puno stanje njegove stvorenosti. Sve što je Bog u tom smjeru poduzimao kroz povijest, težilo je prema Isusu Kristu, koji u svojoj božansko-ljudskoj osobi sažima sve negativnosti ranjenog stvorenja, napose duhovnu čovjekovu razorenost kojoj je ime sebičnost ili grijeh, preuzima je na sebe, postaje žrtvom ljudske zloće, očitovane u njegovoj osudi na smrt, ukopom ulazi u podzemlje, moću svoje ljubavi pobjeđuje zlo i smrt, daruje svemu izvornu i usavršenu slobodu, uzdiže stvorenje na proslavljenu razinu postojanja. Dodao je biskup da nema ničega i nikoga drugoga tko bi tako mogao moćno ući u otajstvenu i ljudski nedokučivu dubinu svega stvorenoga, nego on svojim Duhom te njegovim energijama prodahnjuje sve postojeće, daje mu konačni smisao. Stoga Isus Krist jedini ima ključ života i smrti, snagom svoga pobjedničkog Duha objedinjuje svu stvarnost u njezinoj raznolikosti, ostvaruje nebesko-zemaljsku sintezu svega postojećeg, Božja je formula njezina konačnog razumijevanja, ili kako Pismo kaže: On je jedini Gospodin, odnosno Gospodar! Izvan njega sve ostaje parcijalno, izgubljeno, nepovezano, neshvatljivo, vrtnja u krugu, nemoć zla, osuđenost na smrt.
Radi toga on ostaje prava Božja karta na koju valja staviti vlastitu sudbinu, kazao je biskup i podsjetio vjernike da su u krštenju postali njegovi, pripadnici obnovljenoga Božjeg stvorenja, saveznici s Bogom slobode, dostojanstva i smisla te ih je pozvao da ove noći njemu povjere svoje živote, radosti i nade, slabosti i umiranja, da obnove svoju vjernost i s ponosom je žive u vlastitoj obitelji i društvu koje ne uspijeva pronaći boljeg modela sadašnjosti i budućnosti nego li je Božji u Isusu Kristu.