Draga braćo i sestre, poštovani kršćanski vjernici!
Blizina Božića, blagdana utjelovljenja Božje ljubavi podsjeća nas da se ta ljubav preko nas, Isusovih učenika, neprestano utjelovljuje. Treća nedjelja došašća već se uvriježila kao nedjelja Caritasa u našoj Crkvi u Hrvatskoj, ali i u cijelom našem društvu. Već od samih početaka Bog pokazuje svoju ljubav prema čovjeku, stvarajući ga kao biće njemu slično, darujući mu cijeli svijet da njime upravlja. Zapisano je na prvim stranicama Biblije: I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!” Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!” (Post 1, 26 – 28). Riječi: gospodariti, vladati, podložiti sebi zemlju i sva stvorenja, čovjek bi mogao i krivo shvatiti. Ovim riječima čovjek prima veliki dar, ali i veliku odgovornost. Taj nalog dio je Božjeg blagoslova danog čovjeku na samom početku, dio Božjeg dara iz kojega proizlazi dostojna i pravedna zahvalnost. Vjernik se osjeća zahvalnim jer zna da mu je sve darovano iz neizrecive Stvoriteljeve ljubavi koja jedina može stvoriti nešto po naravi lijepo i dobro. Očuvanje prirode, odgovoran stav koji je temelj svake akcije izlaska iz krize, čovjekova je dužnost. Zemlja je namijenjena svima, a u biti pripada Stvoritelju, dok smo mi na neki način Njegovi predstavnici jer “Gospodnja je zemlja i sve na njoj” (Ps 24,1), a čovjek mora poštovati taj odnos i biti dostojan povjerenog mu dara. U protivnom upada u krug vlastite samovolje koja ga na kraju dovodi do prolaznog zadovoljstva, a dugoročnog nezadovoljstva i narušavanja općeg dobra.
Ivan Pavao II. uočio je da je ekološka kriza povezana s dubokom moralnom krizom u kojoj se svijet nalazi. Današnji poglavar Katoličke Crkve papa Benedikt XVI. svojedobno je dao zanimljivo razmišljanje o istoj temi riječima: “Mi želimo odstraniti mjerljiva zagađenja, ali ne poklanjamo dovoljno pozornosti duhovnom zagađenju čovjeka i prirode u njemu… Da bi mogao živjeti, on mora naučiti sebe priznati stvorenjem i shvatiti da u sebi mora imati unutarnju čistoću – ekologiju duše. Ako se ne shvati bit te ekologije, sve će se drugo pogoršati”. Svijet je u velikoj brizi za ekologiju okoliša, globalnog zatopljenja, zagađenja zemlje, a pomalo već i svemira, a ne pita se gdje je izvor svih tih zagađenja. Nije li to upravo onaj kojemu je Stvoritelj povjerio da upravlja, da gospodari, a ne da uništava. Pozivajući se na “ekologiju duše”, želimo se prisjetiti na potrebu odgovornog djelovanja i življenja prema Stvoritelju i stvorenom. Čovjek je odgovoran prema sebi, prema drugim ljudima i prema svemu onom što ga okružuje. Upravo ta aktivno življena odgovornost kršćanina očituje se u prvom redu u brizi za dobro cijele zajednice i konkretno se ostvaruje u nastojanju da svaka osoba na zemlji živi život dostojan čovjeka. Za svaku osobu Sin Božji postao je čovjekom. Naša svakodnevica ispunjena je stalnom jurnjavom za “nekim poslom”. Najčešća uzrečica koju čujemo je: “Nemam vremena”. Gdje se izgubilo to vrijeme? Ne gubi li se i čovjek u njemu? Imamo li vremena za čovjeka? Možemo sa sigurnošću reći: Koliko imamo vremena za čovjeka, toliko imamo vremena za Boga. Koliko imamo ljubavi za čovjeka, toliko imamo ljubavi za Boga. Recimo ‘da’ i Bogu i čovjeku. To ‘da’ govori nam i danas Isus Krist, koji se rodio za sve nas. Recimo zato ‘da’ obitelji, životu, odgovornoj ljubavi, solidarnosti, društvenoj odgovornosti i pravednosti. Recimo ‘da’ istini i poštovanju ljudi i Zemlje koja nam pripada. Neka taj “da” bude i moja konkretna pomoć bližnjemu uz Nedjelju Caritasa i u nadolazećem božićnom vremenu. Neka vam bude sretan i radošću ispunjen blagdan utjelovljenja Riječi Božje.