Neprekidno danonoćno čitanje Svetog pisma, tijekom kojeg je Biblija pročitana od korica do korica, trajalo je pet dana. Započelo je na Pepelnicu 26. veljače večernjim misnim slavljem, koje je u prepunoj župnoj crkvi predvodio župnik. Čitanje Biblije odvijalo se uz zapaljenu uskrsnu svijeću, a u čitanju su sudjelovali vjernici iz župe Navještenja i drugih velikogoričkih župa. Svi čitači Svetog pisma, njih više od dvjesto, bili su obilježeni vanjskim znakom, šalom koji su za vrijeme polusatnog čitanja nosili oko vrata. Bdjenje je prekidano misnim slavljima tijekom kojih su nadahnute homilije vjernicima uputili vlč. župnik Koprivec; fra Marin Matančić, župnik Župe sv. Mihaela—Gračani; vlč. Filip Pavlović, župnik Župe sv. Martina – Hrnetić; fr. Domagoj Augustin Polanščak, župni vikar župe Kraljice svete Krunice – Zagreb; đakon na službi u Župi Navještenja, vlč. Marko Dominić i vlč. Toni Potrebić, župni vikar.

“Uz Isusa i njegove učenike farizeji su glavni likovi u svim evanđeljima. Kada danas kažemo izraze ‘farizej’ ili ‘farizejski’ pri tome nužno mislimo na nešto loše, negativno, kada je netko neiskren. Kada glumi svoju svetost ili pobožnost onda za njega kažemo da je farizej. No, nije tako bilo u Isusovo vrijeme”, rekao je u uvodu homilije Kljajić.

Osvrčući se na subotnje evanđelje o ženi grešnici koja je Isusu svojim suzama oprala i kosom obrisala noge naglasio je kako su farizeji u Isusovo vrijeme bili najbolji vjernici, imali su velik ugled među Židovima i bili su mjerodavni za sva pitanja vjere i morala. U narodu su slovili kao najbolji i najpobožniji, najsvetiji vjernici. “Na vani uzor vjernici, primjer kako se živi po Božjim zapovijedima. No, upravo to na vani pred drugima, Isusu je bilo itekako sumnjivo. Zbog njihove glumljene svetosti i naštimane pobožnosti oni su Isusu najviše smetali i Isus ih stoga stalno raskrinkava, pokazuje da jedno govore a drugo rade, da im je Bog uvijek na prvom mjestu na jeziku a u djelima na zadnjem mjestu. I oni će biti Isusovi javni neprijatelji, oni koji će ga udruženi sa svećenicima saducejima poslati na križ, odvesti u smrt. Isus zna da su mu farizeji neprijatelji, da mu rade o glavi, no Isus ipak od njih ne odustaje. Ne drži ih na distanci kako mi najčešće činimo sa svojim neprijateljima, pravimo se da ih nema, da za nas ne postoje. Isus radi ono što je od drugih tražio da rade. On voli svoje neprijatelje, ne samo da za njih moli na križu, nego za vrijeme svog javnog djelovanja uistinu nastoji voljeti neprijatelje. Tako je vrlo često Isus u gostima kod svojih neprijatelja, kod farizeja. Ide tamo gdje se neće osjećati najugodnije. Kao što smo čuli u evanđelju Isus je u gostima kod Šimuna farizeja.”

Želeći se osvrnuti na drugi centralni lik ovog evanđelja, Kljajić je naglasio da je to žena grešnica. “Evanđelje je namjerno ostavlja bez imena da se u njoj mogu prepoznati svi javni grešnici, svi oni koje drugi mrze i izbjegavaju zbog njihove grešnosti. Geste koje ta žena radi dokazuju da se radi o ženi bludnici. Ona Isusu kosom briše noge, a u Isusovo je vrijeme bilo zabranjeno ženama hodati nepokrivene kose. Razvezana, raspuštena kosa bila je znak bestidnosti, znak bludnice. Ona sa sobom nosi miomirise, alabastrenu pomast, koju su sa sobom nosile ili jako dobrostojeće žene ili s druge strane žene bludnice. Ova žena radi ono što ni jedna Židovka ne bi radila. Ona u javnosti pred drugima ljubi muškarca što je bilo nezamislivo za uzornu Židovsku ženu. Postojao je propis da se muškarci od ovakvih žena moraju udaljiti najmanje dva metra. Velika je bila mržnja i prezir prema takvim ženama. Ta žena radi sve ono što ne smije: nepozvana ulazi u kuću, prolazi ulazna vrata i odlazi skroz do blagavaonice u kojoj blaguju muškarci, jer u Isusovo vrijeme žene nisu jele s muškarcima, a ova žena Isusa dodiruje i ljubi mu noge. Za Židove je to bilo skandalozno. Zašto to ova žena radi, što je to što je goni da krši sve ove propise? Iako postoje objašnjenja da žena to radi da joj se oproste grijesi, u tekstu se jasno kaže da su joj grijesi već oprošteni. Žena je došla učiniti Isusu ono što mi tako često zaboravljamo, da mu zahvali što je u njoj vidio Božje stvorenje, a ne grešnicu, što je u njoj prepoznao ženu a ne bludnicu. Šimun u njoj vidi grešnicu, a Isus u njoj vidi ženu, ljudsko dostojanstvo, vrijednost, ženu koja mnogo ljubi i koja vjeruje. Isus joj govori ‘Ženo, vjera te tvoja spasila!’ Isus u drugoj osobi vidi ono što mi tako često ne ćemo ili ne želimo vidjeti. Vidi vrijednost druge osobe samim time što je Božje stvorenje i nastoji ne vidjeti njezine grijehe, jer ispod naših grijeha nalazi se uvijek ljudsko srce koje je Božji dar.”

Propovjednik je upitao što bismo mi iz ovoga trebali naučiti? “Isusu je najviše smetalo kad je netko glumio svetost, kad je netko religiozno dvoličan i pred Bogom i pred ljudima, kada je na usnama svet a na djelima grešan. Što bi Isus danas mogao reći o mojoj i tvojoj vjeri? Ima li u njoj išta glumljeno da drugi vide koliko mi držimo do Isusa? A onda ćemo, najčešće u tajnosti, živjeti kao da Boga nikad vidjeli nismo. Čudimo se Židovima da se ovako mogu sablažnjavati nad jednom ženom bludnicom, da u njoj ne vide ništa drugo osim bludništva. Kako se ti i ja odnosimo prema osobama za koje znamo, ili još češće za koje smo čuli, da su nemoralni. Vidimo li u njima išta drugo osim te nemoralnosti. Ili kako je moguće da smo mi od toliko Isusovih zapovjedi, od tolikog bogatstva Isusove evanđeoske poruke, vrlo često svoj vlastiti moral kad se odnosi na druge ljude sveli samo na tiijelo i na seksualne brige, na ono što je Isusu potpuno nebitno. Pri tom smo naravno mi oni koji s tim nemaju nikakvih problema. Mi smo to odavno nadišli. Isusovo upozorenje farizejima, najboljim vjernicima, ‘Carinici i bludnice pretekoše vas u Kraljevstvo božje’ nije nimalo slučajno rečeno”, zaključio je propovijed fra Stipo.

Pjevanje na misi predvodio je župni zbor. Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji i danonoćnom čitanju Biblije. Biblijsko bdjenje ovjekovječeno je zajedničkom fotografijom sudionika misnog slavlja.

Slavlje, na kojem su sudjelovali i župljani drugih župa Velikogoričko-odranskog dekanata i gosti iz župa u kojima se također održavaju Biblijska bdjenja pokrenuta po uzoru na Biblijsko bdjenje župe Navještenja, kao kršćanski agape nastavilo se nakon mise u župnom pastoralnom centru Nazaret. U toplom zajedništvu prisutni su iznijeli doživljaje i odjeke ovog Biblijskog bdjenja, te podijelili iskustva i svjedočanstva kako Božju riječ slušamo i po njoj živimo u našoj svakodnevnici. Svi oni koji su čitali Sveto pismo tijekom Biblijskog bdjenja imali su se priliku upisati i u knjigu dojmova, iz koje izdvajamo nekoliko svjedočanstava:

“Evo me Bože, svake godine iznova otkrivam Tebe kroz čitanje Svetoga pisma. Hvala ti što me ljubiš i daješ milost da svaki dan čitam Tvoju Svetu Riječ.”

“Moje prvo Biblijsko bdjenje. Probuđena i presretna! Jedino što mogu reći da sigurno nije i posljednje”

“Zahvaljujem ti Gospodine Isuse Kriste na milosti sudjelovanja svih dvadeset godina Biblijskog bdjenja. Riječ tvoja živa je i djelotvorna kako danas tako i u vijeke vjekova amen!”

Ove godine u Biblijsko bdjenje čitanjem Svetog pisma uključile su se i druge zajednice župe Navještenja: Misijska, Obiteljska, Ministranti, redovnice Družbe Kraljice svijeta, mladi…

Ovogodišnje, kao i dosadašnja Biblijska bdjenja, imalo je za cilj, ne samo da se Biblija pročita, već je to bio korizmeni poticaj da Sveto pismo iz skrivenih polica dođe na najsvetije mjesto u kući, da bude blizu oku, a na taj način i blizu srcu i da čovjek počne živjeti prema Božjoj riječi.

U župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici, u kojoj se na poseban način časti događaj kojim je Marija primila vijest od Boga da će začeti i roditi Sina Božjega, čašćenje Božje riječi Biblijskim bdjenjem prvi se put dogodilo 2001. godine. Više se godina na redovitim susretima okupljala skupina laika. Čitali su Božju riječ, molili, pjevali i osjetili poticaj Duha Svetog na početku novog tisućljeća ljudima skrenuti pozornost na zapisanu Božju riječ. Premda se nadahnuće javilo laicima, zamisao čitati Bibliju neprekidno pet dana i pet noći prihvatio je i podržao ondašnji župnik mons. Josip Frkin. Riječ je Božja putem Biblijskog bdjenja iz Velike Gorice „nastavila trčati i proslavljati se“ (usp. 2 Sol 3,1) i u drugim župama diljem Hrvatske, a prešla je i granice Domovine. Neprekidno čitanje Svetoga pisma 2008. godine zaživjelo je u Rimu kada je čitanje započeo Sveti Otac Benedikt XVI. Za tu prigodu, u materijalima biskupske Sinode o Božjoj riječi koja se tada odvijala, istaknut je prijedlog velikogoričke župe Navještenja da se uvede blagdan Riječi Božje. Ove smo godine u sveopćoj Crkvi po prvi put slavili novi blagdan Nedjelju Božje Riječi.

Vjernicima župe Navještenja, na njihovu zamolbu, prigodnu riječ uputio je i nadbiskup Nikola Eterović, nuncij u Njemačkoj, koji je u vrijeme održavanja sinode o Božjoj riječi 2008. u Rimu bio njezinim tajnikom. Naime, uoči sinode, o Biblijskom bdjenju koje su 2001. započeli vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici bio je snimljen film i napisana knjiga ‘Biblijsko bdjenje’ objavljena na talijanskom i engleskom jeziku. Zahvaljujući pomoći nadbiskupa Eterovića ti materijali podijeljeni su sudionicima Sinode. O tome jesu li sudionici Sinode pokazali interes pogledati podijeljene materijale nadbiskup Eterović je rekao:

“U početku je ljude na sinodi malo iznenadilo da u Hrvatskoj postoji takva inicijativa koja se eto u Rimu dogodila tek 2008. Malo sam gledao preko raznih mogućnosti moderne komunikacije i nešto slično se dogodilo u Francuskoj 2005. godine. I nakon toga su razni gradovi počeli Biblijsko bdjenje. Dakle, prema saznanjima koje imam, Hrvatska župa Navještenja BDM u Velikoj Gorici je imala primat u tome. Možda bi to trebalo još bolje dokumentirati, još bolje cijeniti, ali sjećam se – za vrijeme sinode biskupski oci dobivaju puno dokumenata. Neki su više zapaženi, neki manje, moraju raditi, imaju diskusije, studijska razmišljanja, dosta su zauzeti, ali koliko se sjećam ova knjiga i taj film pobudili su dosta zanimanja.”

Želja župljana župe Navještenja bila je ovom inicijativom ukazati na važnost Božje Riječi i tad su oni u filmu i knjizi predložili da se uvede blagdan Riječi Božje. Ove smo godine prvi put slavili nedjelju Božje riječi koju je papa Franjo ustanovio prošle godine na blagdan svetog Jeronima koji je također živio na području današnje Hrvatske. O tome može li se reći da su i Hrvati, župljani župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici, dali mali poticaj i doprinos ovome blagdanu nadbiskup Eterović je kazao:

“Pa sigurno ako su napisali u tim dokumentima već 2008. godine da je to važno. Vi znate da odluka Svete Stolice i rimskog Pape polako dozrijeva. Svaki doprinos u tom smjeru je vrlo važan pa i ovaj doprinos vaše župe Navještenja BDM je također važan. Sam Bog zna koliko je on utjecao na odluku pape Franje, ali sve to pokazuje kako svi mi kršćani moramo otkriti važnost Biblije u naše vrijeme. Biblija nas ujedinjuje, imamo zajednički nazivnik sa svim kršćanima, a također i sa Židovima koji su naša starija braća. S njima dijelimo knjige Staroga zavjeta. To je vrlo važno za ekumenski dijalog naše Crkve s drugim kršćanskim Crkvama i zajednicama ali također i sa židovskom zajednicom. Kad su organizirali ovo Biblijsko bdjenje u Rimu 2008 godine, onda su čitali čak i neki muslimani, Židovi, ali bilo je i onih koji su ljudi kulture i nisu izrazito vjernici. Jer Biblija je knjiga naše zapadnoeuropske kulture i bez Biblije se nju ne može ni razumijeti, a ni živjeti ni cijeniti.”

Nadbiskup je odgovorio i na pitanje što njemu znači Biblija, treba li čitati Božju riječ i zašto je čitati: “Treba, treba je svaki dan čitati. Mene se ta biskupska sinoda o Božjoj riječi veoma dojmila tako da nakon te sinode svaki dan pročitam jedno poglavlje i o tome razmišljam. Također svaka propovijed koju započinjem počinje sa citatom svetoga pisma. Mislim da je to vrlo važno, jer temelj našeg navještanja blage vijesti evanđelja je Sveto pismo. I moramo više otkriti to Sveto pismo, ono mora postati naša svakodnevna hrana, da ga upoznamo i da po njemu živimo. Čestitam župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici za ovu izvanrednu inicijativu. I htio bih je ohrabriti da nastave s Biblijskim bdjenjem. Jer Biblija je nepresušni izvor nadahnuća za naš osobni, zajednički pa i nacionalni život. Jer nama je veoma potrebno otkriti važnost Biblije na nacionalnom polju, a također u našoj Europi koja, nažalost, često zaboravlja svoje korijene i onda se ponaša dezorijentirano u ovom kompliciranom svijetu. Završimo sa svetim Jeronimom koji je rekao: Tko ne poznaje Bibliju, ne poznaje Isusa Krista. Dakle, treba poznavati Bibliju da bi uvijek bolje i dublje upoznali Isusa Krista, s njime se sreli i živjeli onako kako on zapovijeda.”