Zagreb, (IKA) – Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima održalo je 13. listopada treću “Književnu večer četvrtkom”, na kojoj je predstavljena knjiga Franje Črnka “Nikola Zrinski, branitelj Sigeta grada”. Osobni tajnik velejunaka Nikole Zrinskoga i sudionik obrane Sigeta, Franjo Črnko, jedan je od samo nekoliko preživjelih branitelja Sigeta koji su Turci – Osmanlije zauzeli 7. rujna 1566. Čim je otkupljen iz ropstva opisao je tijek borbe i pad Sigeta, kao i smrt velejunaka Zrinskoga i njegovih vojnika. Taj je opis preveden na latinski i objavljen tiskom već 1568., a ubrzo i na njemačkom i na talijanskom jeziku. Izvornik na hrvatskom sačuvan nam je u glagoljskom pismu i otkriven je tek početkom XX. stoljeća. Svetojeronimsko društvo objavilo ga je prvi put 1931. pod naslovom “Povijest Segeta grada s dodatkom narodnih pjesama o podsjedanju Segeta”, što je pripremio hrvatski jezikoslovac Antun Šimčik. Njegovo drugo izdanje, objavljeno ove godine, priredio je i pogovorom popratio dr. Alojz Jembrih.
Na predstavljanju je dr. Stjepan Razum opisao ukratko životni tijek velejunaka Zrinskoga koji je rođen 1508. u Zrinu, a umro u slavnoj obrani 7. rujna 1566. u Sigetu. Tijekom života razvio je burnu političku i ratnu djelatnost. Na strani kralja Ferdinanda I. Habsburškoga ratovao je protiv Turaka koje je pobijedio pred Peštom 1542. To je bio razlog njegova imenovanja hrvatskim banom, koju je čast i službu obnašao od 1542. do 1556. godine. Ženio se dva put. Prvi je put sklopio brak s Katarinom Frankopan, 1543. godine, dakle, u dobi od 35 godina i s kojom je imao trinaestero djece. Nakon Katarinine smrti (1561.) tri godine poslije (1564.) sklopio je brak s Evom Rosenberg koja mu je rodila četrnaesto dijete. Supruga Katarina donijela mu je u miraz grad Ozalj i neke primorske gradove, osobito luku Bakar. Uime duga nastaloga u obrani zemlje kralj mu je 1546. darovao Međimurje, pa je Čakovec postao njegovo novo sjedište i prebivalište. Dotada je prebivao u Zrinu i Gvozdanskom. Kada su Turci – Osmanlije prvi puta napali Siget, 1556. godine, kojega je branio Marko Stančić, Nikola je napao i pobijedio Turke kod Bobovca (Baboče) i tako onemogućio pad Sigeta pod osmansku vlast. Nezadovoljan zbog nedostatnih sredstava kojima je raspolagao u obrani zemlje dao je iste 1556. godine ostavku na bansku službu. Posljednjih pet godina obnašao je službu kapetana Sigeta (1561.-1566.) i zapovjednika (glavnog kapetana) Prekodunavske granice (1563.-1566.), koja je obuhvaćala prostor od Drave do Dunava. Tu je branio Europu od daljnjih prodora Turaka prema njezinom središtu. Na obrani Europe junački je položio svoj život. Unatoč poraza, velejunak Zrinski je sa svojom obranom skršio zube Turcima koji su morali odustati od daljnjih prodiranja i povući se. Dr. Jembrih podrobno je opisao nastanak izvornoga rukopisa Franje Črnka i njegov prijenos do naših dana. Uz izvorni Črnkov tekst ovo novo izdanje u dodatku sadrži opis Sigeta u doba opsade i pada koji je na latinskom napisao Franjo Forgač i sada se prvi put objavljuje u hrvatskom prijevodu. Dr. Anđelko Mijatović je pak na vrlo zoran način opisao onodobni grad Siget koji se sastojao od tri dijela (utvrda, stari grad i novi grad), kao i tijek opsade i borbe koja je trajala od 15. lipnja i završila pogibijom branitelja 7. rujna 1566. Grad Siget nalazi se u ondašnjoj i današnjoj Mađarskoj, ali ne tako daleko od Virovitice. Tada je on predstavljao glavnu protutursku utvrdu u obrani još uvijek slobodne Europe. Svetojeronimsko društvo se izdanjem ove knjige, te objavom članka o velejunaku Nikoli Zrinskome kao hrvatskom i europskom Leonidi iz pera dr. Agneze Szabo u časopisu “Marulić” i ovom književnom večeri priključio hrvatskoj i europskoj proslavi 450. obljetnice slavne Sigetske obrane i velejunačke pogibije Nikole Zrinskoga.