Preuzvišeni i dragi nadbiskupe i metropolite Marine!

Čast mi je što svoje slovo, izrečeno u Đakovu prije tjedan dana, mogu nastaviti danas u Osijeku. I ovdje, u crkvi sv. Petra i Pavla, mi – okupljeni članovi Božjeg naroda – zajedno s Vama, apostolskim nuncijem, biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama uzdižemo svoju hvalu Bogu, svjedočimo radost i iskazujemo duboku zahvalnost nasljedniku sv. Petra, papi Benediktu XVI. za odluku da na Vašu molbu, popraćenu jednodušnom potporom svih hrvatskih biskupa, uspostavi Đakovačko-osječku nadbiskupiju i Metropoliju.

1. U ovom trenutku ne uspijevam mislima dohvatiti, još manje u riječi sabrati cjelovito značenje združivanja Đakova i Osijeka u novom nazivu mjesne Crkve i Metropolije. No, znam da je tim činom Osijek ubrojen među one europske gradove koji imaju svoju katedralu, i to ovu ljepoticu, crkvu sv. Petra i Pavla, koju je biskup časne uspomene Josip Juraj Strossmayer izgradio za tu svrhu, a ona to do sada nije bila, unatoč tome što su je mnogi tako nazivali. Danas je, naime, u ovu crkvu postavljena učiteljska katedra prvog đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina, te se ona više ne zove, nego jest katedrala, znak onog jamstva, kojeg je Isus Krist snagom svoga Duha dao apostolima na čelu s Petrom, kad im je povjerio brigu za čuvanje cjelovitosti objavljenog pologa vjere i njegovo vjerno prenošenje, poslao u svijet naviještati radosnu vijest i obećao: “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20).

Preuzvišeni nadbiskupe Marine! Prvi puta ste se kao član Zbora apostolskih nasljednika uspeli na učiteljsku katedru svoje osječke konkatedrale. U poštovanju i bratskoj odanosti od srca Vam čestitam sa željom da riječ koju ćete s nje naviještati bude uvijek ispunjena i nošena snagom Isusova Duha, da dopre do srdaca osječkih vjernika, te ovaj grad raste i postaje sve veći u Bogu.

2. Srdačno i radosno, iskreno i ponosno čestitam svima vama, poštovani i dragi Osječani, uzdignuće vašega grada na nadbiskupijsko i metropolijsko sjedište! Osijek jest središte hrvatskog istoka, metropola Slavonije, po broju svojih stanovnika, znanstvenih, obrazovnih, kulturnih, gospodarskih i drugih ustanova. Ali u konačnici veličina Osijeka nije u svemu tome, nego u veličini njegovih ljudi, njihova duha, osobnosti, srca. Nadbiskupe Marine! Pomozite učiteljskom riječju s katedre ove katedrale i svojim pastirskim služenjem da sve ono što je do sada izgrađeno u ljudima ovoga grada po vjerničkoj otvorenosti, nastojanjima oko slobode i dostojanstva, izboreno nesebičnošću, žrtvom i krvlju, od davnih vremena do Domovinskog rata, bude još snažnije zahvaćeno Božjom blizinom te Osijek bude duhovno veliki grad.
3. Iz vjere pouzdano znam da će Đakovačko-osječka nadbiskupija nastaviti biti ono što je do sada tijekom nekoliko stoljeća bila Đakovačka ili bosanska i srijemska biskupija: bogo-ljudska stvarnost, poslana služiti otajstvenom, nerazorivom ljudskom trajanju i preobrazbi čovjeka ranjenog zlom i grijehom, uzdignuta darom Božje ljubavi, udijeljenog nam u muci, smrti i slavnoj uskrsnoj pobjedi njegova Sina Isusa Krista. Nadbiskupija će u novom metropolijskom okviru, u zajedništvu sa Srijemskom i Požeškom biskupijom biti nositeljica memorije Božje ljubavi za čovjeka, čuvarica svega onoga što je ta Ljubav otajstveno ostvarila tijekom povijesti u našoj Slavoniji, Baranji i Srijemu. Pored toga želim i molim da nova slavonska Metropolija, po povezanosti i zauzetosti njezinih pastira, u dijalogu sa svima, uzmogne snažnije u evanđeoskom svjetlu promišljati radosti i nade, žalosti i tjeskobe plemenitih ljudi ovih osiromašenih dijelova domovine Hrvata, te pomogne – posebno mladima – razumijevati i izgrađivati svoju sadašnjost i budućnost u skladu s Božjim naumom o čovjeku, braku i obitelji, rađanju i umiranju, radu i imanju. Da po našem zajedničkom služenju lijek Božje milosrdne ljubavi uđe u ranjene savjesti, snaga Isusove uskrsne pobjede obasja grobove svih nedužnih žrtava, a Božja ljubav daruje utjehu mnogim ucviljenim srcima.

Neka Bog istinskog mira i besmrtnih nada bude sa svima nama na našem zajedničkom putu vjere. Pomagao nam moćni zagovor Isusove Majke i zaštita apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla!

Antun Škvorčević
požeški biskup