Gunja, (IKA) – Svetkovina Uznesenja Marijina na nebo svečano je proslavljena 14. i 15. kolovoza u drevnom svetištu na krajnjem istoku Hrvatske – na Šumanovcima kod Gunje. Ovogodišnja proslava Velike Gospe u tom drugom po starosti svetištu Đakovačke i Srijemske biskupije bila je u znaku 630. obljetnice svetišta. Slavlje Velike Gospe započelo je u predvečerje svetkovine. Prvo popodnevno misno slavlje predvodio je gunjanski župnik i upravitelj svetišta Ivan Lenić, a misu bdjenja predvodio je Ivica Martić, mladomisnik iz Slavonskog Broda. Nakon mise uslijedio je ophod sa svijećama oko zavjetne crkve do kapelice Bezgrešne “u šumi”, u kojoj vjernici posebno radosno sudjeluju. Kod kapelice upriličena je zajednička marijanska pobožnost molitvom litanija Gospinih svetišta Đakovačke i Srijemske biskupije te povjerom Gospi uz 630 godina svetišta.

Na samu svetkovinu prvo jutarnje misno slavlje predvodio je Fabijan Svalina, odgojitelj u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu, sljedeću misu predvodio je župnik iz Soljana Franjo Ivić, a potom su euharistijsko slavlje predvodili salezijaci. Središnje koncelebrirano misno slavlje predvodio je đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić, a sudjelovalo je mnoštvo hodočasnika iz dekanata, te iz županjske i Bosanske posavine. Biskup se u propovijedi osvrnuo na povijesni početak rasta svetišta iz 1373. godine, koje je izvorište vjere i crkvenosti toga kraja. Istaknuo je Marijinu vjeru i nadu te vjeru i nadu katolika toga kraja koju su ispovijedali i živjeli u teškim vremenima turske vladavine, svih drugih neprilika sve do danas. Biskup je istaknuo kako vjernici hodočaste na nebo uznesenoj Djevici u svetište koje povezuje Hrvate s obje strane Save potražiti ohrabrenje nebeske Majke kako ne bi pred poteškoćama pali u očaj i beznađe te je upozorio da je jedna od opasnosti koja nam danas najviše prijeti upravo beznađe. Zatvorene granice, poratne teškoće, nezaposlenost, izrabljivanje i ponižavanje seljaka i seljačkog rada, sela koja sve više postaju pusta, jer iz njih odlaze mladi, besperspektivnost mladih za koje nema budućnosti, do ovoga rata primali su nas u inozemstvu na rad “s papirima”, pružali kakvu takvu zaštitu, a danas vas primaju samo na rad “na crno”, kao roblje bez ikakvih prava, zaštite, a istodobno mnogi manipulatori, zavoditelji koriste upravo takve ljudske nezavidne situacije da se nametnu ljudima, da zavladaju nad njima, da ih vješto iskoriste, da im oduzmu slobodu, upozorio je biskup Hranić.
Ukazao je na veliku nezaposlenost u domovini i ovom rubnom dijelu Hrvatske, na nepoštene načine iskorištavanja radnika od strane poslodavaca i sve poteze koji ostavljaju gorčinu, frustracije, nezadovoljstvo u ljudima, napose na mladima koji nemaju uvjeta za rad, život, zasnivanje obitelji. Pozvao je nazočne da se ne predaju beznađu i tami, klonulosti, pasivnosti, nego da s pogledom na Mariju, Majku dobre nade, idu naprijed, trudeći se činiti ono što je moguće, afirmirajući prave vrijednosti koje stvaraju ozračje za bolju sadašnjosti budućnost. “Pogledajte u Mariju na nebo uznesenu i ne dopustite da se u vama nastanjuje beznađe, očaj, tama. Ako to dopustite, uspjeli su vas uništiti. U Mariji uznesenoj na nebo mi vjernici vidimo cilj prema kojemu idemo. I zato kršćanin nikada radi poteškoća koje su ga pritisnule ne pada u gorčinu, srdžbu, zdvajanje, samosažaljevanje, plakanje, u proklinjanje. On i tada ostaje pribran i vedra pogleda u budućnost, znajući da poslije svakog Velikog petka mora svanuti uskrsno jutro, da će se na bolom iznakaženom licu pojaviti osmijeh i suze radosnice, da će tama, laž i nepoštenje kad tad biti raskrinkani, te da će posljednju riječ imati pravičnost i istina, Božja pravda i njegova istina”, istaknuo je biskup Hranić. Nakon misnog slavlja uslijedio je ophod zahvalnosti oko zavjetne crkve u kojem se kroz molitvene zazive i pjevane poklike zahvaljivalo Bogu i Gospi za dugu povijest svetišta.