Velika Gospa i posjet zlatomisnika Stepinčevu Karmelu
posjet zlatomisnika Ante Rotima Stepinčevu Karmelu
Zlatomisnik Zagrebačke nadbiskupije umirovljeni svećenik Ante Rotim svečanim misnim slavljem u Stepinčevu Karmelu u Brezovici u četvrtak 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe, zajedno sa sestrama karmelićankama zahvalio je nebeskoj Majci Mariji na 50. obljetnici svećeništva.
Uz njega su bili ministranti: Lea, Luka i Lena, a karmelićanke, pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, animirale su misno slavlje pjesmom, kojoj se narod pridružio. U uvodnim mislima vlč. Rotim očitovao je ponos i radost Crkve koja ima tako veliku i divnu Majku koja je dušom i tijelom uznesena na nebo i koja bdije nad nama. Isto tako zahvalio je Gospi na 50. obljetnici svoga misništva kao i na 80. obljetnici prisutnosti molitvene oaze Karmela u Brezovici, koji je osnovao bl. Alojzije Stepinac.
„Slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije na Nebo. Blažena Djevica Marija je smjerokaz Crkvi i svijetu. Po Mariji nam je Otac dao svoga Sina, Spasitelja. Nju je prvu Bog proslavio u Nebu, gdje i nas čeka…“, rekao je između ostalog zlatomisnik.
Potom je orisao hod Crkve kroz povijest s Djevicom Marijom, kroz četiri dogme; dogma da je Marija Bogorodica, zatim Djevica, Bezgrešno začeta i dušom i tijelom na Nebo uznesena. Sve je počelo na Efeškom koncilu koji je održan 431. godine u Efezu, a na kojem je Blažena Djevica Marija proglašena Bogorodicom, a završilo je 1950. godine, kada je papa Pio XII. proglasio dogmu o Marijinu uznesenju dušom i tijelom na Nebo.
Isto tako zadržao se na Evanđelju svetkovine (Lk 1, 39-56), s osobitim naglaskom na Marijinu susretu s Elizabetom u Judejskom Gorju i na njezino tromjesečno služenje rođakinji. Zapazio je da nas Marija uči kako živjeti dubinski svoju vjeru, kako služiti drugima, kako imati za njih vremena, strpljivosti i ljubavi, te kako i mi trebamo pohađati druge s Marijom koja svaku dušu pohađa.
Na kraju homilije propovjednik je zahvalio Majci Mariji na brojnim milostima koje je primila po njoj Crkva i hrvatski narod, i zamolio Gospodina da On bude kruna ovome čovječanstvu, po Mariji. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i Peričinom himnom: „Zdravo Djevo.“
Susret sa zlatomisnikom u govornici nije izostao, uz spontanost i radost; kao niti pitanja o njegovu životu, o svećeništvu, o župnikovanju, o kušnjama i ratnim nedaćama koje je proživio s obitelji; ostavši bez oca, djeda, stričeva, rodne kuće i rodnog mjesta kao dijete od tri godine i prihvaćajući udes prognanika od Širokog Brijega do Prozora i Rame, od Rame do Šarengrada i Iloka, od Iloka do Zagreba. Uz sve to ostao je vjeran i odan Bogu, Majci Božjoj, Crkvi, svome narodu i svojoj Domovini.