Krasno, (IKA) – Blagdan Uznesenja BDM vrlo svečano proslavljen je 15. kolovoza u glavnom marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije Krasnom. Gotovo deset tisuća hodočasnika sa svojim zavjetima došlo je u srce sjevernog Velebita proslaviti veliku svetkovinu u Hrvata, tako su Krasno pohodili župljani Saborskog, Otočca, Gospića i Senja, skupina vjernika iz Viškova kod Rijeke, kao i Raba.
Središnje misno slavlje u predvodio je gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović u koncelebraciji brojnih svećenika među kojima voditelja Odbora za proslavu Velike Gospe i generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića, upravitelja svetišta Nikole Komušanca, predvoditelja mise uočnice i glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića, kao i gospićkog dekana Antuna Luketića. Liturgijsko pjevanje izvodio je združeni zbor više župa uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića i vodstvo Ivana Prpića Špike. U glazbenom dijelu doprinos je dao i puhački orkestar DVD-a Otočac pod vodstvom Mladena Krmeca.
Danas narod ide bez službenih delegacija i svojih zastupnika na razgovore i pregovore, tražeći izravno od Boga znak svoga spasenja, istaknuo je biskup Bogović, govoreći u propovijedi o povlaštenosti Marijinih mjesta. Ne hodočasti narod ni da se slika ni da se o njemu piše. Hodočasti običan čovjek na kojemu stoji teret društva, a rijetko se s njima računa kada je riječ o dobru društva kao cjeline. Nije to narod koji se busa u prsa kao nepogrešiv, nego koji se udara u prsa jer se kaje. Narod koji ne dolazi prebaciti krivnju na druge, nego koji dolazi tražiti oproštenje za vlastite grijehe. U tom običnom, malom, zanemarenom čovjeku raste želja da pobijedi zlo u sebi i u svijetu. To je ona iskonska želja koja u njemu trajno živi. On ne želi biti ni antifašist niti antikomunist, on ne gradi svoja polazišta na tome da je protiv nego da je za čovjeka, za narod, za dobro svakoga. On s tugom gleda kako su u njegovoj domovini sve jači oni koji su protiv svega i svačega, a ne vidi se za što su, za što će se zalagati i boriti. Hoće li naš narod tražiti danas neke saveze koji su protivni našim krsnim obećanjima, i pod cijenu da napustimo svoju kršćansku tradiciju, na kršćanske vrjednote? S tom bojazni u duši hrli danas vjernički narod na pregovore s Bogom uz posredništvo Majke Božje – Marije, moleći ohrabrenje, oslanjajući se u svojim nadama na svoju vjeru da je Gospodin s nama. Biskup je zatim govorio o svećeničkoj godini i sv. Ivanu Vianeyu kojeg je papa Benedikt XVI. kao jedan od najučenijih ljudi današnjice proglasio uzorom čovjeka koji se od početka do kraja školovanja trebao jako znojiti za prolaznu ocjenu. No, imao je ono što je važnije: ljubav prema Bogu i čovjeku. Sve znanje bez ljubavi jest đavolska snaga: znam kako napakostiti. Ivan Vijanej rodio se u Francuskoj uoči revolucije i u vrijeme revolucionarne vlasti proživio svoje djetinjstvo. Revolucionari su rušili svaki autoritet izvan ili iznad čovjeka. Nema Boga, nema Majke Božje, nebo je prazno! Treba ukloniti sve ono što nas na njega upućuje: svećenike, crkve, križeve, oltare. Prava koja su pripisivana Bogu preuzima čovjek. I tako je počelo novo vrijeme u kojemu se razvija jaka struja koja ništa ne dokazuje Bogom nego samo čovjekom, koja se “oslobodila” od Božjeg nadzora. To će imati velike posljedice za društvo, i cijelo čovječanstvo to osjeća. Poznato nam je kako se iz borbe za neograničena ljudska prava i slobodu razviše antiljudski sustavi fašizam i komunizam. Kada se borba za prava čovjeka vodi bez obzira na Božji zakon, objavljen preko Isusa Krista i kroz prirodne zakone, kada se ta borba vodi bez moralnih ograda, nužno vodi do anarhije i diktature nad čovjekom. Zato nije dovoljno biti antifašist i ujedno zaogrnut komunističkim plaštem. Potrebno je i njega zbaciti. Jednako nije dovoljno biti antikomunist s fašističkim plaštem na sebi. Neki se hvale svojim antifašizmom kao da pod njime i u njegovo ime nije učinjeno mnogo zločina nad ljudima. Treba biti humanist, a to onda isključuje i komunizam i fašizam. Dakako da to poopćivanje ne smije ići u smjeru da se nekome koji pripada jednoj ili drugoj struji odriče svaka vrijednost, svako ljudsko dostojanstvo. Čovjek pojedinac je uvijek nešto posebno. Svakako se treba osloboditi jednog i drugog plašta, komunističkog i fašističkog, jer su oni u biti okrenuti protiv čovjeka. I onaj koji je u nečemu pogriješio, ne valja mu nijekati ono što je dobro. Svi smo mi grješnici, ali učinili smo i mnogo dobrih dijela. I kada osuđujemo nečiji zločin, ne prezreti dobro koje je učinio, što se često činio. Treba otvoriti mogućnost da svaki čovjek uživa sva prava koja mu pripadaju, ali da nijedan ne uzima sebi prava koja mu ne pripadaju. No, to će se dogoditi ako poraste svijest u narodu da je Gospodin s nama. Biskup je na kraju iznio paralelu između bana Josipa Jelačića i današnje Hrvatske; istaknuvši kako mnoge pouke naviru iz Jelačićeva izumljenja. Može se dogoditi takvo izumljenje i u naše vrijeme, kod naših branitelja, kod naših pobjednika ako se obezvrijedi njihova obrana i pobjeda. Može se dogoditi da pred očima ljudi naše pobjede budu zaboravljene ili oduzete, da nam oduzmu odlikovanja koja smo dobili, ali mi smo pobjednici bez obzira tko nam to priznao ili ne priznao, ako je Gospodin s nama, zaključio je biskup Bogović.