Rijeka, (IKA) – “Sniziti se da bismo bili uzvišeni, umrijeti da bismo živjeli, to je ono što smo na krštenju obredno učinili, ali što trebamo cijelog života i stvarno živjeti”, poručio je hodočasnicima riječki nadbiskup Ivan Devčić, predvodeći 15. kolovoza središnje misno slavlje Velike Gospe u marijanskom perivoju na Trsatu.
Pozvao je vjernike da se u vremenu nedaća i oskudica, a takvih je vremena uvijek bilo, kao ljudi bore svim silama protiv takvog stanja. “No, istovremeno, kao vjernici, pozvani smo svjedočiti da po patnjama i trpljenjima možemo postići preobraženje svoga života, preobraženje koje će nas otvoriti za nove vrijednosti i za novi pogled na život, a na kraju nam omogućiti ući u onu konačnu preobrazbu u koju je Krist ušao uskrsnućem, a Marija uznesenjem na nebo dušom i tijelom. Zato onomu koji istinski u Krista vjeruje i od njega uči, ništa nije tako strano kao što su malodušnost i očaj”, rekao je nadbiskup.
Euharistijsko slavlje započelo je svečanom procesijom po perivoju u kojoj su vjernici nosili sliku trsatske Gospe i pobožno joj upućivali molitve. Gvardijan trsatskog svetišta fra Antun Jesenović pozdravio je hodočasnike na početku mise, podsjetivši da se blagdanom Velike Gospe slavi Marijino uznesenje na nebo, u slavu vječnog života. Rijeke hodočasnika cijeloga su dana dolazile na Trsat pokloniti se Gospi čuvarici i zaštitnici u trsatskom svetištu. Brojni od njih pristupili su sakramentu ispovijedi ispred aule Ivana Pavla II. Franjevci, čuvari svetišta, dočekivali su ih, a cijelog su se jutra slavile mise.
Nadbiskup je u propovijedi objasnio da Marija vjernicima daje savršen primjer kako u isto vrijeme biti ponizan, a velik. “Marija je svjesna da je jedno i drugo: neznatna i velika. Po sebi neznatna i slaba, a po Božjoj milosti velika i uzvišena. Kako se to dvoje moglo u njoj spojiti? Bog je za to najzaslužniji, a Marijin je doprinos u tome što je prihvatila biti Božjom suradnicom.” Po tome je Marija slična Kristu, a time i uzor vjernicima.
“Marija je prošla put kao Krist, put od poniženja do uzvišenja, put od poslušnosti do kraljevanja, od križa do pobjede. Zato na pitanje tko je ona, moramo odgovoriti da je ona najsavršenije oličenje Isusa Krista.” Postati što sličniji Kristu poziv je i svakog kršćanina, podsjetio je nadbiskup. “Ali postati sličan ne samo Kristu proslavljenom nego i onomu koji je prihvatio put poniženja i trpljenja i na tom putu ušao u slavu uskrsnuća. Naše suobličenje takvom cjelovitom Kristu događa se obredno u trenutku krštenja. To što se u obredu krštenja događa simbolično, krštenik je pozvan živjeti stvarno, kao što je dijete pozvano neprestano rasti u životu koji je primilo rođenjem od majke. Kao što su u obredu krštenja poniženje i uzvišenje, umiranje i novo rađanje neraskidivo povezani, gotovo dvije strane iste medalje, tako to treba biti i u stvarnom životu vjernika.”

.