Zadar, (IKA) – “Marija nije izmišljena utjeha. Ona je stvarno darovana nada. U nju su položena silna nebeska obećanja i ostvarene Božje nakane”, rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi koncelebriranoga misnog slavlja koje je predvodio na svetkovinu Velike Gospe, u srijedu 15. kolovoza, u svetištu Gospe Maslinske na Belafuži u Zadru. Velika Gospa je blagdan dogme da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u društvo svom uskrsnulom Sinu Isusu Kristu. To je završnica njenog Bogu predanog života. “Gospina svetišta su prava marijanska škola duhovnosti, lječilište duša, mjesta vjerničkih nadahnuća i duhovnog ozračja; duša ‘duše hrvatske’. Na svetkovinu Velike Gospe sve je u pokretu, na hodočašću, na putu prema Mariji. Marija je uzor vjernica u kojoj je vjera gorjela i sjala od početka. Vjerom je primila anđeoski navještaj i izgovorila povijesni pristanak ‘Neka mi bude'”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Marija Božju riječ primila ponizno, predano, cjelovito i trajno. Marijina vjera bila je jača od Abrahamove, punija od proročke, a zanosnija od vjere pisca psalama.
Nadbiskup je istaknuo da na se na blagdan Marijina uznesenja oglašava uskrsli Gospodin i kaže: “Ovo je moja mati ljubljena. Njoj nisam dopustio trunuti u zemlji, već sam je odmah uzdigao k sebi!” “Marija na nebo uznesena nije nas napustila i ostavila same. Dapače, postala je srce Crkve na zemlji i nastavila s neba svoj materinski zagovor za sve koji se oko nje okupljaju, s pouzdanjem joj se mole i ustrajno časte. Marija je prisutna ne samo na stranicama svetih knjiga, već i u srcima Božjeg naroda. Kršćani ne mogu živjeti bez majke. Devetnaesto i dvadeseto stoljeće u kojima su proglašene velike marijanske dogme o Bezgrešnom začeću (1856.) i Gospinu uznesenju (1950.) mogli bismo nazvati ‘Marijinim vremenom’. Ona je stoljećima bdjela nad Isusovom zajednicom koja se pod njenom zaštitom borila protiv brojnih neprijatelja i krivovjerja”, istaknuo je nadbiskup, dodavši da je Marija stoljećima sa svojim Sinom odgajala naš narodni ethos, pokoljenja naše djece. Sačuvala je brojne obitelji od propasti, utješila nemoćne i bolesne. “Mnogi su naši slavni vladari i velikani zasjali kao izvrsna Marijina djeca: Zvonimir, Zrinski, Jelena je u Solinu dala izgraditi crkvu na čast Mariji, prasvetište Gospe od Otoka. Marija je bdjela i čuvala naš narod, zaustavila strana osvajanja. Naša prošlost prožeta je marijanskim duhom i njenom pobožnošću. Dan bez zore i proljeće bez cvijeća, sudbina bez nade i Crkva bez Marije, majke – sve bi izgledalo kao osušena vegetacija, kao pustinja bez izvora, otok bez života”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Crkva Isusovih učenika započela svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere. S Marijom će i završiti svoj hodočasnički put prema eshatonu. Uz Isusa, Marija je u središtu Crkve i središtu naše povijesti. Bog je na početku povijesti nadu ljudi stavio u Marijine ruke. “Najavljena žena gazi glavu zmije zavodnice i drži u naručju Sina otkupitelja. Bez Marije koja je početak boljeg svijeta tonuli bismo još više u beznađu, gubili se bez orijentira, živjeli bez smisla”, rekao je nadbiskup, pozivajući na molitvu za obitelji, da budu dostojne svog poziva, da očevi i majke budu ispunjeni strahopoštovanjem pred Bogom, životom i vječnošću. Povjeravajući odvjetnici Hrvatske našu sadašnjost i budućnost, nadbiskup je molio da nam Marija, koja osjeća opasnost apokaliptičke nemani, pomogne dostojno živjeti pradjedovski zavjet vjere te neka učini da se sveti znakovi i simboli s molitvom ponovno usele u naše domove.