VELIKA VAŽNOST DIPLOMATSKIH ODNOSA IZMEĐU SVETE STOLICE I IZRAELA
Sveta Stolica i Izrael odlučili su zajedničkim dogovorom utvrditi međusobne političke odnose na razini apostolskog nuncija sa strane Svete Stolice, i veleposlanika sa strane Izraela. Uspostava diplomatskih odnosa na najvišoj razini rezultat je želje obje strane da još više učvrste međusobne odnose, a svjetska javnost, pa i sami izraelski diplomati, nazvali su dogovore “povijesnim”.
Izrael, koga su Ujedinjeni Narodi ustanovili kao židovsku državu rezolucijom 181 (ll) Generalne skupštine, 29. studenog 1947. godine, počeo je postojati kao nezavisna i suverena država 15. svibnja 1948. Po službenim vladinim podacima, na području Izraela se nalazi 5.300.000 stanovnika; od toga su prema popisu stanovništva 81,6% Židovi, 14% muslimani, 2,7% kršćani te 1,7% druzi i druge vjerske skupine. Skoro svi muslimani i većina nežidova po nacionalnosti su arapska manjina. Izraelski Židovi čine jednu trećinu Židova u cijelom svijetu; to su izbjeglice ili doseljenici ili njihovi potomci. U momentu rađanja ove države, židovsko stanovništvo je bilo u oko 600.000 jedinica.
U 46 godina postojanja Izrael je skoro neprestano bio u političko-vojnim napetostima sa susjednim državama, a te napetosti urodile su i pravim ratovima. Tek “Deklaracijom principa”, potpisanom u Washingtonu 13. rujna 1993. godine, i dogovorom iz Kaira, potpisanim 4. svibnja 1994, omogućeno je prvo povlačenje Izraela s okupiranih palestinskih teritorija i početak odgovornosti palestinske vlade u područjima Gaze i grada Gerika.
Nije lako doći do sigurnih statističkih podataka o prisutnosti Crkve u Izraelu jer se crkvene teritorijalne podjele, koje su prije postojale u državama ove regije, ne obaziru na nacionalne granice. Osim toga, poznata su različita stanovišta grada Jeruzalema. Jedina crkvena pokrajina koja se u potpunosti nalazi u Izraelu jest biskupija Akka katoličkih grko-melkita; ona ima oko 44.000 vjernika u 27 župa u Galileji. Većina svećenstva i vjernika u Izraelu pripada zapadnoj Crkvi; na čelu im je njegovo blaženstvo Michel Sabbah, jeruzalemski latinski patrijarh. Njegova biskupija obuhvaća Jeruzalem, okupirana područja, kraljevinu Jordan, Izrael i Cipar. Vjernika ima oko 70.000, organiziranih u 60 župa i 27 filijala, o kojima skrbi patrijarh, 4 pomoćna biskupa, 81 svećenik i velik broj laičkih pastoralnih suradnika i suradnica. Patrijarhu pomažu dva vikara, jedan za cijelo područje, a drugi za malu zajednicu latinskih katolika židovskoga jezika.
Posebnu prisutnost Crkve u Izraelu predstavlja »Kustodija Svete Zemlje« Reda manje braće. Franjevcima je u XIV. stoljeću papa povjerio da čuvaju sveta mjesta, da u njima održavaju liturgiju, da se brinu za hodočasnike, da budu na usluzi pastirima Crkve. Kustodija, koja ima sjedište u Jeruzalemu, brine se također za župe, svetišta, škole i druge oblike pastorala. Posebno su brojne redovničke zajednice, muške i ženske, koje rade na području odgoja, školstva, zdravstva i karitativnoga djelovanja.
U Izraelu postoji još i katolička zajednica maronita. Ova malobrojna Crkva spada pod vikarijat podvrgnut libanonskoj nadbiskupiji u Tiru. U Jeruzalemu postoje sjedišta vikarijata za katoličke vjernike sirijskih, armenskih i kaldejskih zajednica, koje su vrlo malobrojne.

UPOZORENJE FAO-a – GLAD PRIJETI AFRICI
Na tiskovnoj konferenciji FAO-a objavljeni su dramatični podaci o gladi i bijedi u Africi. Stanje je toliko teško da bi se trebalo odmah i sustavno početi rješavati. U protivnom bi posljedice mogle biti katastrofalne za čitav kontinent, a katastrofa takvih razmjera imala bi sigurno posljedice i na svijet izvan afričkog kontinenta.
Generalni direktor FAO-a Jacques Diou, susretajući se s tiskom po prvi put otkada je na svojoj dužnosti, poslao je alarm o dramatičnoj situaciji u Africi: bijeda pogađa 34 milijuna ljudi u 15 afričkih država, posebno na istoku, gdje se osjeća velika potreba za hranom, predskazana od FAO-a još prije godinu dana. U tim zonama situacija se strmoglavljuje: veliki pojasi stanovništva su na rubu bijede, stižu vijesti o čestim smrtima kao posljedica gladi ili loše ishrane. Osim toga, u zadnjih 10 godina dok je poljoprivredna proizvodnja hrane u svijetu prelazila demografski porast za 4%, u Africi je proizvodnja smanjena za 5%. Na taj način broj loše ishranjenih u području ispod Sahare u Africi mogao bi od današnjih 180 milijuna porasti na 300 milijuna 2010., tj. 32% stanovništva.
Iako općenito situacija u svjetskoj proizvodnji hrane nije alarmantna, momentalno perspektive uroda nisu povoljne u 23 zemlje, stavljajući u rizik uzdržavanje 12 milijuna ljudi. Doiuf je dakle poslao još jadan apel za odlučujući “rat protiv gladi”: samo u trećem svijetu postoji 800 milijuna kronično loše ishranjenih, dok planet može proizvesti dovoljno hrane za sve. Izazov slijedećih godina je da se proizvede dovoljno hrane da se nahrani 6,2 milijardi osoba u 2000. i 9 milijardi u 2030. “Rat protiv gladi – rekao je Doiuf – mora biti proveden posebno u 78 nacija, one klasificirane “sa niskim dohotkom i s deficitom u hrani” (45 u Africi, 20 u Azii i Pacifiku, 10 Južnoj Americi i 3 na Srednjem istoku), pomažući porast proizvodnje hrane upotrebljavajući nove znanstvene i tehničke metode, čuvajući prirodne izvore i omogućavajući jednaku podjelu hrane”.
Generalni direktor FAO-a je naglasio da bi međunarodna zajednica trebala ići korak dalje od podjele hrane u Africi i dalje, koncentrirajući se na strukturni problem proizvodnje hrane. “Frontalni napad na siromaštvo” bi trebao suosjećati sa siromašnima iz ruralnih područja da zaradi dostatno za hranu i investiciju. On je nadodao: “Ovo je trenutak za djelovanje, sutra bi moglo biti prekasno”.
Objavljena su i dva nova prioritetna programa FAO-a: jedan podrazumijeva porast proizvodnje hrane u zemljama s niskim dohotkom i s manjkom hrane, ponajviše u Africi, koristeći se novom tehnologijom i sa suradnjom vlada, poljoprivrednika, financijskih institucija i ne-vladinim organizacijama privatnog sektora. Drugi program se sastoji od sistema hitne preventive u slučaju pustošenja ili bolesti, životinjskih ili biljnih.