Dubrovnik, (IKA) – Misu Večere Gospodnje, 5. travnja, u dubrovačkoj katedrali, predslavio je dubrovački biskup Želimir Puljić. Govoreći o događajima Isusove posljednje večere i tumačeći njihovo značenje, biskup se osvrnuo na euharistiju, čije se ustanovljenje slavi na Veliki četvrtak – činom Isusova dragovoljnoga darivanja vlastita života pod prilikama kruha i vina: “Apostoli nisu shvaćali što to znači, ali osjetili su kako nastupa mesijansko razdoblje, da se ostvaruje Novi savez, te kako se po Isusu Bog trajno povezuje s ljudima. U činu njegove Golgotske žrtve događa se i otkupljenje i sklapanje saveza. A euharistija postaje nekrvnom žrtvom tog Novog Saveza, jer ona je, kako piše Pavao Korinćanima, novi savez sklopljen u krvi Kristovoj. I da bi to ovjekovječio, Isus izriče svoju oporučnu želju: ‘Ovo činite meni na spomen’. Pashalni znakovi toga novog saveza su Tijelo i krv Kristova, a sam Isus novo pashalno janje”. Stoga, podsjetio je biskup Puljić, Apostolske Upute preporučuju: “U dan Gospodnji saberite se zajedno da lomite kruh i slavite Euharistiju”. Na Veliki Petak, 6. travnja, biskup Puljić predvodio je obrede Muke Gospodnje. U nagovoru vjernicima, među ostalim, je istaknuo: “Na križnom putu priznajemo kako smo i mi često Isusa osudili svojim življenjem i ražalostili svojim ponašanjem. Stoga, prihvaćamo njegov opravdani ukor: ‘Puče moj, što učini Tebi, ili u čemu ožalostih tebe, odgovori meni!’ Istina, u napasti smo ustvrditi da se ovaj tvoj prijekor ne odnosi na nas, već na ljude koji su ga hapsili, mučili i razapeli. A i mi smo sudionici u tog procesa. Zato molimo njegovu svetu majku Mariju i pjevamo ‘Vrelo milja, slatka mati, bol mi gorku osjećati. Daj mi s tobom suze livat. Raspetoga oplakivat. Dokle diso budem ja!'” Isus je, podsjetio je dubrovački biskup, razapet između neba i zemlje, svojom patnjom doveo nebo i zemlju u sveto zajedništvo. Stoga, čovjek više ne može govoriti kako je Bog daleko od ljudi, kako ne poznaje napuštenost duša koje pate i trpe: “Dapače, svojim križem osmislio si našu napuštenost bol i patnju. Zahvalni za tu veliku milost žarko molimo neka Križ i neizmjerna vrijednost tvoje muke bude zalogom našega vječnog spasenja u nebu, a u ovoj suznoj dolini utjeha i snaga”.