Istina je prava novost.

Veliko jubilejsko hodočašće Velikokopaničkoga dekanata u katedralu

Đakovo, (IKA/TU) – Đakovačka prvostolnica Sv. Petra, o 150. obljetnici početka svoje gradnje, a u okviru Jubileja milosrđa, primila je u nedjelju 12. lipnja brojne vjernike Velikokopaničkoga dekanata, njih oko devet stotina, koji su došli na svoje Veliko jubilejsko hodočašće. Vjernike su pred katedralom dočekali generalni vikar mons. Ivan Ćurić te kanonik kustos mons. Luka Strgar. Nakon molitve i blagoslova, vjernici su prošli kroz Vrata milosrđa te sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu, koju je predvodio mons. Ćurić. Središnji dio hodočašća bilo je svečano euharistijsko slavlje, koje je uz umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića, mons. Ćurića te župnike Velikokopaničkoga dekanata predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Uime svećenika i vjernika dekanata, pozdrav nadbiskupu uputio je dekan preč. Nikica Mihaljević. “Došli smo u našu katedralu, stolnu crkvu, crkvu-maticu naše nadbiskupije, da s našim pastirom primimo oprost milosrdnog Boga te milost i snagu za dalje u životu. Naš dekanat je među najstarijima u nadbiskupiji i čine ga župe: Velika Kopanica, Donji Andrijevci, Vrpolje, Strizivojna, Sikirevci, Kruševica, Gundinci i Babina Greda. Naši vjernici dijele sudbinu svih onih koji žive u Lijepoj našoj, a posebno u Slavoniji. Teret života nije lak. Prate ih mnoge teškoće – nesigurnost, razočaranje, bolesti, oskudica, rastave brakova, odlazak sinova i muževa u svijet za kruhom, neizvjesna budućnost… Došli smo u ovoj godini Velikog jubileja da primimo milost i snagu za život”, rekao je među ostalim dekan Mihaljević.
U homiliji nadbiskup je tumačio pročitan ulomak Evanđelja toga dana, koji govori o grešnici, koja je ušla u kuću farizeja Šimuna te Isusu pomazala noge. Isusovo postupanje šokiralo je farizeja, koji je čak posumnjao u Isusa, zaključivši da bi Isus, ako je prorok, prozreo tu ženu, shvatio tko je i kakva je te bi je odgurnuo od sebe. Nadbiskup ističe kako Isus ne gleda na grijeh. Pred njim u farizejevoj kući nije bio grijeh, nego u prvom redu ljudska osoba. Grešničin postupak interpretira kao čistu i raskajanu ljubav prema Bogu, koju čak stavlja za primjer farizeju. Pokazuje mu da ju njezina raskajana ljubav ozdravlja, da joj njezino kajanje vraća izgubljeno dostojanstvo.
Nadbiskup je podsjetio kako je poslije Domovinskoga rata sve župe ovoga dekanata zahvatila demografska recesija. Najveći broj žitelja bavi se poljoprivredom te prolazi kroz velike poteškoće i osiromašenje. Industrije je malo i mlade generacije ovdje ne vide svoju budućnost i odlaze. U nekim župama gotovo svi srednjoškolci već godinama poslije srednje škole napuštaju svoje obitelji i odlaze; dio na studij (poslije kojega se jedva tko vrati nazad), a dio u druge dijelove Hrvatske i u inozemstvo. Kruševica sa Slavonskim Šamcem se prva poslije Domovinskoga rata prepolovila: zbog zatvaranja granice te nemogućnosti prodaje proizvoda te odlaska na posao s druge strane Save. No, gotovo u svim župama se posljednjih godina – unatoč recesije – radilo na obnovi postojećih te izgradnji novih crkvenih objekata.
“I vaša žrtva te materijalna izdavanja također svjedoče i pokazuju koliko vi vjernici volite svoje župe i svoje crkvene zgrade. Najveći broj vas vjernika ste veoma časni, pošteni i marljivi ljudi, odani svojim župnim zajednicama i spremni na suradnju sa svojim župnicima. Iako postoje i razlike od župe do župe, u načelu vam je stalo do liturgije, sakramenata i različitih pobožnosti te želite da vam župe budu aktivne, da vam djeca i mladi pohađaju župnu katehezu i da se osjeti njihova prisutnost u životu župe”, rekao je nadbiskup, ističući župu Kruševica, koja se vjerojatno može podičiti najvišim postotkom vjernika koji redovito pohađaju nedjeljno euharistijsko slavlje.
Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj. Velik broj vjernika pristupio je sakramentu pomirenja, a brojni su roditelji na hodočašće poveli i najmlađe članove obitelji. Hodočasnici dekanata animirali su liturgijsko pjevanje, čitali čitanja i molitvu vjernika, a zamjetan je bio veći broj ministranata, kao i vjernika odjevenih u narodno ruho.