U izjavi za Hrvatski katolički radio 11. prosinca Stjepanović je istaknuo da to ne smatra „osobnim priznanjem već priznanjem našoj zajednici. Kako se naš Caritas već godinama bavi bolesnicima, drago mi je da je društvo odalo tome priznanje tom velikom nagradom“, te je zahvalio vlč. Krešimiru Jukiću koji ga je predložio.

Istaknuo je da njihov Caritas već 30 godina i samoga početka rata skrbi o prognanima i izbjeglima, a posebno su prepoznali potrebe bolesnika. Godine 1995. odlučili su se prikupljati bolnička, odnosno medicinska pomagala, isprva za župu Ivankovo, no pokazala se velika potreba pa se to proširilo po cijeloj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Danas Caritas Ivankovo ima 515 bolesnika na krevetima u samoj posudionici, a u cijeloj nadbiskupiji oko 750 bolesnika.

Kako je u župi Ivankovo zaživio kućni hospicij, Stjepanović je opisao u emisiji Argumenti HKR-a 12. lipnja. Uvidjeli su, naime, potrebu nabavke kreveta za bolesnike koji su bili na istrošenim kaučima i ležajima. „Prve krevete nismo imali čime prevesti pa smo ih gurali po cesti. Skupljali smo za župu, ali kada se dogodio višak počeli smo odgovarati i na pozive za pomoć u okolnim župama. Sve je više ljudi tražilo pomagala, a to je zahtijevalo povećanje broja volontera. Dugi niz godina djeluje od 15 do 20 ljudi, a sada imamo više od 600 korisnika kućnog hospicija”, rekao je Stjepanović.

U rad Caritasa uključio se i dobar dio branitelja, jer su se tu našli u svakodnevnom radu. Projekt kućnog hospicija je jedini projekt gdje su svi svećenici cijele nadbiskupije uključeni. Stjepanović je pojasnio da za dobivanje kreveta ili kolica ili kojeg drugog ortopedskog pomagala svećenici trebaju napisati preporuku, oni i obiđu bolesnika pa djeluju i na duhovnom planu.

„Riječ je o 15 tisuća besplatnih sati godišnje i volonteri prijeđu oko 3 tisuće kilometara mjesečno. Pomoć bolesnicima je velika žrtva jer volonteri znaju vući krevet od 200 do 250 kg stubištem na 4. kat, ali bolesnike smatramo prioritetnom zadaćom. Mi smo Crkva, Caritas je Crkva, a bolesnici su Isusove rane i mi smo dužni stavljati melem na te rane. Ako ih ne možemo izliječiti dužni smo ih ublažiti. Često zakoni nisu prilagođeni pomoći, ali ono što u ivankovačkoj župi volonteri čine to su izvanredna djela. Bog čini čuda, važno je srce otvoriti”, rekao je Stjepanović.

Dodao je da se Caritas ne bavi samo hospicijem nego je tu i projekt ‘Jedno dijete više’, gdje svako dijete rođeno u župi Ivankovo dobije jedan paket s 20 artikala. Uz to se pomaže i Cenacolu, posljednjih nekoliko godina Caritas šalje donacije u Arushu u Tanzaniji te je brodom poslano nekoliko kontejnera odjevnih predmeta, bolesničke opreme (kreveta, kolica i sl.), školskog pribora, ali i novčanih donacija za školovanje djece. Svake godine redovito se šalju uplate za kumstva, sada ih je ukupno 28, a tu su i druge akcije.