Bočkinci, (IKA) – Bočkinci su malo selo “pokraj rijeke Karašice”, koje ima oko dvije stotine žitelja i filijala su župe Podravski Podgajci. U nedjelju 8. kolovoza slavili su veliko slavlje – pohodio ih je biskup Marin Srakić i blagoslovio njihovu novu crkvu.
Na početku sela zaustavili su biskupov auto i biskupa “primorali” da se uspne u ukrašena seljačka kola u koja su bila zapregnuta dva najljepša konja. Tako je biskup kroz selo do crkve došao “na stari način”. Pratili su ga pozdavi i pljesak svih mještana i brojnih gostiju. Bočkinčani su crkvu započeli graditi 2001. godine. Četiri godine radili su svi, besplatno, i svi novčano pridonosili dragovoljno. Plaćali su samo stručne majstore. Kako je u svojoj zahvalnoj riječi potvrdio župnik Florijan Kvetek, u gradnju je bila uključena cijela župna zajednica, ne samo Bočkinci, nego solidarno i druge dvije filijale, Sveti Đurađ i Črnkovci, i župno sjedište Podravski Podgajci. Pripomogli su i drugi darovatelji, prijatelji, pojedinci i ustanove, Đakovačka biskupija i biskup Srakić, koji je u svojim mladim danima bio podgajački župnik. Crkva je potpuno završena izvana i iznutra i opremljena novim liturgijskim namještajem. Površina joj je oko 130 četvornih metara, a zvonik visok 19 metara. Imali su Bočkinčani i do sada crkvicu, izgrađenu potkraj 18. stoljeća, ali je ona bila vrlo malena, trošna, vlažna i nepopravljiva, pa je srušena. Bočkinci imaju jedinu crkvu u biskupiji kojoj je zaštitinik sv. Augustin, biskup i crkevni naučitelj.
U misnom slavlju s biskupom su kocelebrirali susjedni župnici te donedavni podgajački župnici Ilija Aračić i Frok Zefiq, koji su u svoje vrijeme mnogo učinili za pripremu i gradnju crkve. Na svečanosti je uz mještane bilo mnogo vjernika iz susjednih sela pa je crkva za tu prigodu bila premala. Biskup se u svojoj homiliji osvrnuo na veličinu sv. Augustina te između ostalog rekao: “Možda će se netko zapitati, zašto su u jednom tako malenom mjestu, kao što su Bočkinci, crkvu posvetili sv. Augustinu, geniju kršćanstva i čovječanstva? Razumljivo bi bilo da je njemu posvećena kakva katedrala, samostanska ili eventualno župna crkva, ali u jednome malenome mjestu ipak je to čudno! Odgovor nam daju dokumenti iz srednjega vijeka koji vele da je na području današnjeg Svetog Đurđa bio samostan redovnika augustinaca. Tako je sačuvan spomen na ta davna vremena i na te vrijedne redovnike, ali je sačuvano i čašćenje toga velikana. I danas ovu novu crkvu posvećujemo našem zaštitniku”.

Govoreći o Augustinovu životnom putu i primjeru biskup je istaknuo kako je sv. Augustin jedan od rijetkih za koga u mnogočemu možemo reći “naj”: najveći psiholog, filozof, teolog, kateheta i katehetičar, najveći od Otaca. Život mu je podijeljen u dva dijela: neozbiljnost i površnost, a potom predanje Bogu. Željan znanja i slave tražio je najglasovitije škole i učitelje. Uvlačio se u sebe, ali da prevrće svoje misli kao filozof, da se nađe sa svojim osjećajima kao pjesnik, da se susretne sa svojim maštanjima kao sanjar. U tome se nije sreo sa sobom. A Isus je kucao na vrata koja vode u dubinu duše, gdje je čovjek prisutan sa samim sobom sa svojim Bogom. Takvog zaštitnika imate. Takvom ćemo velikanu posvetiti ovu crkvu. Augustin je napose naučitelj. U ovoj crkvi koju ste s toliko mara i znalački izgradili naviještat će se Božja riječ. I to ona riječ koju je navijestio Sin Božji i koju su naviještali apostoli. Apostoli su s ljubavlju bdjeli da se vjernicima navijesti “ono što je Isus činio i učio do dana kada je uznesen”. Posebno je biskup istaknuo važnost zajedničkoga misnog slavlja: Svoju pripadnost Kristu i Crkvi mi ne potvrđujemo prije svega krsnim listom ili činjenicom da smo kršteni, nego našim slavljenjem euharistije, ili bismo mi mogli reći, slavljenjem nedjeljne mise. Kao što su prvi kršćani dobivali nadahnuće za svoj kršćanski život, pa i u najvećim poteškoćama, u svojim nedjeljnim sastancima na kojima su slavili euharistiju, i mi možemo dobiti nadahnuće i snagu da kršćanski živimo i svjedočimo svoju vjeru kroz naše nedjeljne sastanke na misi, koje ne shvaćamo u prvom redu zahtjevom neke zapovijedi, nego nutarnjim zahtjevom naše pripadnosti Kristu i Katoličkoj crkvi. Završavajući propovijed, biskup se osvrnuo i na “godinu” koja se proslavlja u cijeloj biskupiji. “Ove godine obilježavamo 1700. obljetnicu naših panonsko-srijemskih mučenika. Oni su upravo na to pazili: naviještali su i slušali Božju riječ i sudjelovati u euharistiji i poštivali Božji zakon. Po tome su se razlikovali od ostalih građana svoje zemlje. To ih je držalo protiv svih napasti i iskušenja. Neka to bude i s nama u ovo naše vrijeme. Neka to bude obećanje i zavjet za budućnost”, pozvao je biskup. Završavajući misno slavlje, biskup je još jednom svima čestitao i zahvalio za novu crkvu, a zatim pred okupljenom zajednicom mještaninu Josipu Varžiću predao posebno pisano priznanje za njegov 44-godišnji rad na dobro mještana-vjernika i napose za veliko zalaganje u gradnji crkve. Nakon svečanosti u crkvi, župljani su poveli biskupa, svećenike, suradnike, dobročinitelje i mještane na svečani objed.