Već je 26 učenika predbilježeno za upis, a postoji i lista čekanja. Više od trideset učenika otvara mogućnost upisa dva nova prva razreda u trećoj godini djelovanja te škole što je nadišlo očekivanja i uprave škole.

„Termin za predbilježbe učenika još nije službeno počeo, a mi već imamo i listu čekanja. To je veliki znak koliko smo uspjeli i koliko je zanimanje za našu školu. Kad kažemo roditeljima da smo već popunjeni, vidimo žalost i tugu na njihovim licima. Pokazali smo da roditelji mogu na nas računati i da smo im dobra podrška u životu i obrazovanju djece“, rekao je don Roland Jelić, ravnatelj škole. Primaju puno poziva zainteresiranih roditelja. „Kad se sjetim prvih dana kad smo školu tek otvorili i prvih 11 učenika, postavili smo pitanje je li došlo vrijeme da Zadar dobije katoličku školu, jesmo li možda uranili. Na kraju se vidjelo da smo bili u pravu, ono što smo zacrtali, u dvije godine djelovanja smo i ostvarili. Škola raste u odgojno – obrazovnu ustanovu koja je u Zadru tražena, ne zbog toga jer je samo katolička. Nego zato što je kvalitetna odgojem i obrazovanjem“, rekao je don Roland, istaknuvši da im naglasak nije na potrebi da broj učenika bude velik.

Za pohađati katoličke škole postoji veliko zanimanje diljem Hrvatske, gdje te škole postoje. „Interes je neizmjerno velik u cijeloj Hrvatskoj, čujem i od kolega ravnatelja. Najgore nam je kad moramo reći ‘Mi smo puni, nemamo više mjesta’. Treba odstupiti od stereotipa. Kada čuju prefiks katolička, neki ljudi pitaju koliko se moli, zašto se moli. Kad upišete dijete u sportsku gimnaziju, nećete pitati uči li se u toj školi o sportu, ima li tu više tjelesnog. Normalno da se to podrazumijeva. Što je loše u molitvi? Što je loše da djeca ujutro započnu dan s molitvom, da se djeca pomole prije jela i zahvale za te darove koje mnoga djeca nemaju? Ne vidim ništa loše u tome da se školska godina započne i završi s misom. To je poticaj i ohrabrenje. Uostalom, naša škola se ne temelji samo na tome da molimo i učimo o svecima, nego radimo po planu i programu koji propisuje Ministarstvo, s tim da je naš odgoj prožet katoličkim vrijednostima“, istaknuo je don Roland. Vjeronauk je u katoličkoj školi obavezan predmet, a ne izborni i to je razlika u odnosu na druge škole.

Škola je otvorena za sve ljude dobre volje, bez obzira na vjeroispovijest, nije privatna ustanova da je roditelji moraju plaćati. Među predrasudama je i da se u katoličkoj školi odgajaju budući svećenici i redovnici. „Volio bih da se ljudi rješavaju stereotipa. Dijete će savladati propisano gradivo, a cjeloviti odgoj osobe za vrijednosti je razlog zašto roditelji upisuju djecu u našu školu“, rekao je don Roland.

Premda se u katoličkoj školi ne odgaja za duhovna zvanja, utjecaj je moguć. Nedavno je jedan drugaš Jeliću rekao: „Ravnatelju, moram ti nešto šapnuti. Ali to mora biti tvoja i moja tajna. Mi ćemo biti kolege. Ja ću biti svećenik“. „To je lijepa priča. Ne kažem da će to dijete postati svećenik. Ali kad već u tebi kao ravnatelju vidi uzor, u učiteljici, spremačici, kad vidi nekoga tko mu može biti uzor, to vrijedi i vrijedno je spomena. Mi želimo djecu izvesti na kvalitetan put, a njihov je odabir što će oni biti. Mi ćemo im pomoći da izrastu u dobre kršćane, ali prvenstveno da budu dobri i kvalitetni ljudi“, poručio je don Roland Jelić.