Šestu godinu za redom vjernici župe Navještenja Blažene Djevice Marije iz Velike Gorice hodočastili su u Zagrebačku katedralu našem blaženiku Alojziju Stepincu. Euharistijsko slavlje u subotu 14. ožujka predvodio je vlč. Tomislav Hačko, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije u zajedništvu sa župnikom Norbertom Ivanom Koprivcem, uz asistenciju đakona Marka Dominića te bogoslova župe Navještenja Mateja Zakanja.

U propovijedi vlč. Hačko je istaknuo da je cijeli ljudski život, poput otpraćivanja i iščekivanja dragih na kolodvoru ili aerodromu, ispunjen dvjema radnjama: dolaskom i odlaskom. Istaknuo je važnost pronalaženja ideala u našim životima i podsjetio na pitanje bl. Alojzija Stepinca: “’Može li se uopće govoriti o idealima tamo, gdje nema više kontakta s Kristom, neusporedivim idealom čovječanstva? A gdje nema više ideala, tamo je pad neminovan i katastrofa neizbježiva. Jer ako je ono što čovjek ljubi ispod njega, onda se on mora sagnuti i gmizati kao životinja, čiji je ideal na zemlji u zobi, slami i vodi. Ako je ono što ljubiš iznad tebe, onda ćeš se dizati poput orla u nebeske visine, sposoban da prezreš sve što je nisko i ružno, pa i samu smrt, kada to ustreba.’ Vlč. Hačko se dotaknuo i dnevnog evanđelja o izgubljenom sinu i milosrdnom Ocu: “I naš hod za Kristom, kako nam je to u baštinu ostavio blagopokojni kardinal Franjo Kuharić, nije šetnja, već umiranje. Umiranje opačinama čime i započinje naš odlazak od grijeha, a dolazak u Očev zagrljaj. ‘Dok je bio još daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča pade mu oko vrata i izljubi ga.’ Time smo došli na svoj dolazni peron, na cilj svoga hodočašća i putovanja koje je bilo obilježeno polaskom, putovanjem, dolaskom, boravkom, i za koji trenutak povratkom u svakodnevicu u kojoj smo pozvani slijediti primjer i nauk blaženog Alojzija da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služili Crkvi kako joj je on služio, sve do darivanja vlastitog života za nju”, zaključio je propovijed vlč. Hačko.

Na kraju euharistijskog slavlja, koje je pjesmom uzveličao zbor župe, župljani su, predvođeni svećenicima oko groba blaženog Alojzija, izmolili molitvu za njegovo proglašenje svetim te se kratko zadržali u Katedrali u osobnim molitvama.
Uslijedio je posjet župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije na Dolcu, poznatijoj kao crkva svete Marije, gdje je velikogoričke župljane, predvođene njihovim župnikom Koprivcem i kapelanom vlč. Tonijem Potrebićem pozdravio župnik vlč. Zlatko Golubić. Ova je crkva za vrijeme velikog potresa u Zagrebu 1880., u kojem je katedrala bila srušena, ostala neoštećena pa je vršila funkciju katedrale pet godina dok se katedrala obnavljala. Ovdje je grob sluge Božjeg biskupa Josipa Langa koji je bio župnikom ove župe od 1912. do 1915. Za biskupa Langa župnik Golubić je naglasio da je bio biskup koji je, ako bi susreo nekog u potrebi, spremno izuo i dao svoje cipele, a kako je bio u reverendi, ako je netko trebao hlače i njih bi ispod reverende skinuo i darovao.

Nakon što su se pomolili na grobu ovog Sluge Božjega vjernici su pohodili župu Uznesenja BDM u Stenjevcu. Stenjevec se spominje još u vrijeme starog Rima jer je to bio ulaz u Panoniju. Tu je i staro rimsko groblje iz 1. i 2. stoljeća. Predmeti pronađeni na ovom groblju nalaze se u Muzeju grada Zagreba. Ovdje je pronađeno i starohrvatsko groblje. Prvi podaci o crkvi Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, kao o župnoj crkvi, su iz 14. stoljeća. Crkva Gospe Stenjevečke je kroz povijest mijenjala oblik. Ove godine slave 550. obljetnicu čudotvornog drvenog Gospinog gotičkog kipa. Prema predaji kip je doplovio Savom na drnu, pa puk često ovaj Marijin kip naziva i Majka Božja Drnovečka. Još jedna vrijedna znamenitost resi ovu crkvu, a to je veliko drveno raspelo iz 17. stoljeća.

Foto svih hodočasnika zajedno: Marija Kirinić

Ovo je hodočašće dio pripreme za svetkovinu Navještenja BDM ususret kojoj vjernici župe Navještenja hode.