Budi dio naše mreže
Izbornik

Velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj

Marija Bistrica (IKA)

Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi na otvorenom u Mariji Bistrici, koje je predslavio krčki biskup Ivica Petanjak, završeno je 28. velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. Na hodočašću je ove godine sudjelovalo 2050 hodočasnika.

U subotu 31. rujna, već oko 4.30 ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije počeli su se okupljati vjernici iz triju velikogoričkih ali i iz župa Velikogoričko-odranskog dekanata kao i iz susjedne Sisačke biskupije i grada Zagreba. Rijeka hodočasnika po 28. put krenula je izreći zahvalu Majci Božjoj što je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.

Prije 28 godina, 3. rujna 1991., monsinjor Josip Frkin, ondašnji župnik velikogoričke župe Navještenja, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.

Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca kolona hodočasnika krenula je za križem, kroz mrak, put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su izmolili jutarnji Angelus. Ove godine, uz župnika velikogoričke župe Navještenja Marijina Norberta Ivana Koprivca i kapelana Tonija Potrebića pješačio je i župnik velikogoričke župe bl. Alojzija Stepinca velečasni Luka Brešić a svoju zahvalu Bogu za dvadeset i pet godina svećeništva pješačenjem je izrekao i velečasni Alfred Kolić koji je iz treće velikogoričke župe svetog Petra i Pavla.

U Ščitarjevu su ih na ulazu u mjesto dočekali konjanici – mladići obučeni u uniforme kakve su nosili vojnici rimske Andautonije. Kao i brojnih prijašnjih godina domaćini ovog drevnog antičkog grada pripremili su hodočasnicima bogati doručak.

Nakon obilnog doručka hodočasnici svih dobi – predškolci, školarci, mladi, oni srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani – nastavili su dalje za križem autoputom. S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netko po prvi, netko deseti, a netko po dvadeset i osmi put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza. Umorni ali radosni hodočasnici formirali su procesiju kod kapele svetog Ladislava i ušli u Bistričko svetište oko 15.30 sati, iako su vjernici nastavili pristizati još dugo nakon toga. Uslijedio je pozdrav Majci Božjoj Bistričkoj s pjesmom.

Vrijeme do središnjeg događaja hodočašća – euharistijskog slavlja – hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, odmarajući i okrepljujući tijelo ili pak moleći križni put uspinjući se na Kalvariju.

Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji. U zajedništvu sa svećenicima Velikogoričko-odranskog dekanata misu u 18 sati predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak.

Svoju propovijed biskup Petanjak započeo je osvrćući se na nedjeljno Evanđelje. “Večeras nas Isus poziva na natjecanje. Ali kao obično, njegova logika razlikuje se od naše. Isus nas poziva na natjecanje u poniznosti, da to natjecanje bude naš stav i uvjerenje. Ali u pravoj poniznosti da to natjecanje u posljednjem mjestu bude stvarno, a ne da istežeš vrat da bi te primijetili i pozvali na prvo mjesto. Nego takvo natjecanje koje omogućuje da i drugi bude važan. Nitko se u takvom natjecanju ne bi osjećao zapostavljenim i manje vrijednim. Sam Isus je zauzeo posljednje mjesto jer je Bog postao čovjekom. Po logici, ako je Bog najviše biće postojanja, a ako odlučuje biti čovjekom, spušta se na nižu razinu. To je životni odabir i nema povratka. Kad je Bog postao čovjekom ostao je to zauvijek. Za čitavu vječnost ostaje na tom mjestu jer je radi nas sišao s nebesa. Postao je čovjekom kako bi nam objavio pravu narav Boga i kako se ljubi čovjeka i Boga. I učinio je to zauvijek. Svojim stavom zauzimamo mjesto na koje nitko drugi neće sjesti. Jer je to mjesto tvoj život. To mjesto si ti sam. Sveci su razumjeli Isusov govor o mjestima i to mjesto su živjeli. Tako možemo razumjeti Marijine riječi: ”Evo službenice Gospodnje neka mi bude po riječi tvojoj” kao i Marijine riječi upućene Elizabeti: “Veliča duša moja Gospodina jer pogleda na neznatnost službenice svoje”. Marija je prije nego li joj je Bog došao s ponudom već izabrala svoje mjesto, zauzela je stav u kojem će i druge osobe moći naći svoje mjesto. Čim sam ja otvorio svoje ruke prema drugima to znači da vas prihvaćam. Jer vaša sreća mene raduje. Marija se raduje jer svojim stavom može pridonijeti spasenju svijeta i da se drugi ostvare u svojim egzistencijama. To će zauvijek biti njezino mjesto jer je Bog prepoznao njezine stavove kao nešto što može ponuditi Bogu za spasenje svijeta. Vaš put iz Velike Gorice može se gledati u svjetlu današnjeg Evanđelja. Neki od vas sa župnikom Josipom Frkinom dali ste zavjet da ćete hodočastiti. Time što ste došli ovdje, a vidio sam koliko mladih je među vama došlo, pokazali ste da je to vaš odabir, vaše mjesto. Na prvom ili desetom mjestu vi ste na pravom mjestu jer ste podijelili svoje mjesto sa svojima. Izabrali ste mjesto koje vam nitko ne može uzeti, po kojem ćete se spasiti. Molite se da ustrajete biti na ovom mjestu koje ste odabrali. Neka ni jedan put ne bude privlačniji od ovoga – biti na putu Isusa Krista i Blažene Djevice Marije jer je to jedini put koji daje život ovdje i osigurava Vječnost“, zaključio je propovijed biskup Petanjak.

Nakon euharistije uslijedila je oproštajna procesija oko oltara. Hodočasnici su, uz pjesmu, još jednom zahvalili za darovane im milosti.

I ove su se godine u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci – redari. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb kao i djelatnici Hitne službe, Saniteta i velikogoričke taksi i vatrogasne službe koji su neumorno prevozili onemoćale.