Vepric, (IKA) – U marijanskomu svetištu u Vepricu održana je 23. veljače zajednička duhovna obnova za svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije. Molitveni dio, tj. euharistijsko slavlje, a potom i klanjanje pred Presvetim, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je pozvao svećenike na uvijek dublje i zauzetije slavljenje euharistijskog otajstva. Istaknuo je kako je na Posljednjoj večeri Isus perući noge svojim učenicima, povjerio im to otajstvo služenja i ljubavi, iz kojega oni crpe snagu i nadahnuće u pastoralnom djelovanju.
U radnom dijelu programa predstojnik Tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije Ivan Bodrožić održao je predavanje o temi “Svećenik, slavitelj euharistije”. Govoreći o sadržaju, razlozima, načinu i cilju slavljena euharistije, don Ivan je istaknuo kako se ne smije dogoditi da svećenik “instrumentalizira oltar za privatne i nebitne ciljeve”. Sve svoje energije treba koristiti da bi pripremio nedjeljnu propovijed, da bi Kristovu riječ približio čovjeku koji stoji pred njim. Njegov govor treba biti uvjerljiv, bez zadrške i računice koja se protivi istini i spasenju ljudi koji su mu povjereni. Treba biti vatren i iskren, prožet radošću. Nema potrebe podilaziti ljudima da bi stjecao simpatije i uživao naklonost. Zadržat će dostojanstvo te neće cjepidlačiti i neće se obračunavati s oltara s nikim osim sa zlom, grijehom i sa Zlim.
O žaru svećenika sve ovisi. Ukoliko on sa žarom ne prihvati pastoralne dokumente i inicijative Svetoga Oca ili svoga ordinarija, sve što se napiše ostaje bez važnosti za njegovu zajednicu kao mrtvo slovo na papiru i nakana neprovediva u praksu. Žar i zanos svakog svećenika upravo su ona završna karika na koju se sve oslanja, bilo da dolazi s vrha hijerarhijske crkvene ljestvice, bilo da dolazi iz baze vjernika. U njemu se nalazi sjecište i susret jednih s drugima. Svećenik je radostan u slavljenju svetih otajstava, jer niti na trenutak ne zaboravlja kojim je neizmjernim darom obdaren. Dok slavi iz njega izbija svijest i želja da i druge obdari dionicima toga dara. Radi se najprije o od Boga darovanome bogatstvu duše koje bi trebalo s nekim podijeliti.
Nakon predavanja uslijedio je rad u pet skupina koje su pokušale u konkretnoj stvarnosti definirati elemente svećenikove osobne pripreme za nedjeljno slavlje, pripremu vjernika, organiziranje liturgijskih službi i prostora, potrebu i način svakodnevnog slavljenja mise i probleme i prijedloge vezane uz pričest kao vrhunac slavlja. Sve su skupine potom iznijele svoje prijedloge u završnom plenumu, s ciljem da se sve to donese u nadbiskupijskom Vjesniku kao pastoralni program i poticaj u ovoj Godini euharistije.