Vepric, (IKA) – Na uočnicu blagdana Male Gospe 7. rujna dvadesetak tisuća vjernika i ove je godine iz svih krajeva Splitsko-makarske nadbiskupije, s otoka i iz Bosne i Hercegovine te iz cijele Domovine hodočastilo u šumovitu prodolinu nadomak Makarske, u marijansko svetište Vepric. Budući da se ove godine slavila 100. obljetnica svetišta, u tijeku svečanoga misnog slavlja, koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s umirovljenim nadbiskupom Antom Jurićem te 50-ak svećenika, upriličeno je svečano zatvaranje Jubilarne godine. Na početku misnoga slavlja nadbiskup Barišić je sve okupljene pozdravio te potaknuo da svojim životima postanu darovi jedni za druge te rođendanski dar nebeskoj Majci. Nadbiskup je započeo propovijed kratkim osvrtom na rodoslovlje Isusa Krista, istaknuvši da smo po krštenju postali dionici Kristova i Marijina duhovnog rodoslovlja. U svojoj žrtvi na križu Isus kao posljednji čin svoje oporuke predaje Ivana, a u njemu sve nas, Majci te je time riješio “našu egzistencijalnu samoću i siromaštvo zajedništvom s Marijom”. U nastavku propovijedi mons. Barišić istaknuo je kako se ove godine slavi 150 godina od Lurdskih ukazanja te 100 godina postojanja Gospina svetišta u Vepricu. Lurd, prema nadbiskupu, ima svoje značenje upravo danas u vremenu naglašene ljudske oholosti i samodostatnosti, budući da je kao mjesto susreta nas grešnika i bolesnika s Majkom postao trajnim izvorom obraćenja i ozdravljenja, mjesto kršćanskog nadahnuća. U Lurdu se događa susretište osoba s raznih krajeva svijeta te se tu u Marijinoj prisutnosti doživljavaju kao jedna velika obitelj. Upravo zbog blizine Majke i blizine bratske ljubavi Lurd postaje mjesto ozdravljenja i obraćenja srca, mjesto istinske duhovne radosti. Snaga Lurda, snaga Marijine blizine, širi se svijetom po onima koji su u Lurdu doživjeli Marijinu bliskost, kazao je. Prije 100 godina, zahvaćen nadahnućem Lurda, biskup Carić zamislio je Vepric kao mali hrvatski Lurd, te je odredio da poslije svoje smrti tu bude i pokopan. Vepric je, istaknuo je nadbiskup Barišić, “postao mjesto razgovora s Majkom Marijom i oaza molitve i zahvale. Svakodnevno ovdje možemo susresti djecu koja navraćaju Majci, pojedince i grupe, mlade i odrasle, roditelje i djecu, grješne i slabe, zdrave i bolesne. Svima je njima Vepric duhovni ambijent, oaza mira, a prije svega svetište, mjesto duhovnih obnova i zaokreta. I ovdje kao u Lurdu nerijetko se mogu čuti različiti jezici, susresti ljudi različitih kultura i naroda, ali i ovdje kao i tamo sve njih objedinjuje i ujedinjuje isti poklik: Ave, Ave Maria! I ovdje se kao i u Lurdu svaku večer u devet sati moli krunica pred Gospinom špiljom, slavi se Mariju Bezgrešnu i utječe se njezinu moćnom zagovoru”. U nastavku propovijedi splitsko-makarski nadbiskup istaknuo je nekoliko primjera autentičnih obraćenja i duhovnih ozdravljenja koja su se dogodila u Vepricu te zaključio: “Pred Marijinim pogledom ovdje u Vepricu mnogi su posvijestili svoje kršćanstvo, uočili su darovanost i dostojanstvo svoga života, otkrili i počeli živjeti svoje krštenje i pripadnost katoličkoj Crkvi. Doživjeli su radost nedjeljne mise i snagu svakodnevne molitve. Postali su živi svjedoci kršćanskoga poziva i poslanja u društvu. I obnova moljenja Gospine krunice u tolikim obiteljima nije daleko od čuda na Marijin zagovor”.
Nadbiskup je nastavio upozorenjem da su nam potrebna marijanska svetišta, i ono u Lurdu i ovo u Vepricu, budući da se u svetištima usvaja Marijin pogled na život i svijet. “Uz Majku se lako prihvaća da zlo nije jače od dobra, da smrt nije jača od života. U Majci se brzo otkriva vjernička nada, a s njom se lako uspijevaju otkrivati i otkriti nova obzorja života. Nikakvo čudo, braćo i sestre, jer majka Marija je početak novoga svijeta. Ona, milosti puna, rodila je najveću novost – Bogočovjeka, začetnika svakoga i novoga života. Svaka je majka sretna kad je sretno njezino dijete. A Sin majke Marije, naš Gospodin Isus Krist, sretan je kad u nama prepozna svoju braću i sestre pod okriljem one koju nam je i ostavio za Majku”.
Nadbiskup Barišić zaključio je propovijed molitvom zahvale Majci Mariji za dar majčinstva i za sve milosti koje je izmolila svojoj duhovnoj djeci te molbom za sve koji su udaljeni, izgubljeni, osamljeni u svojim duhovnim i tjelesnim poteškoćama: “Pogledaj na njih, i nas da ih ne zaboravimo, utješi ih i ublaži njihove boli. Majko Kristova i majko naša, slušateljice Božjega poziva i službenice žurnoga i spremnoga odaziva, u godini duhovnih zvanja, ohrabri tolike naše mladiće i djevojke da se radosno odazovu i prihvate služiti Bogu i bližnjima. Bezgrešna kraljice neba i kraljice našeg Hrvatskog naroda, Ti koja si ušla u naše vjerničko i nacionalno rodoslovlje, daj da s Tobom i po Tebi, pravednim zakonima, te ljudskom i kršćanskom zauzetošću i odgovornošću tražimo, navješćujemo i svjedočimo budućnost koju nam je obećao Tvoj Sin. Majko Marijo, Gospe veprička, mi tvoja djeca molimo Te večeras za naše duhovno ozdravljenje, za obraćenje života, za prijelaz iz nevjere u vjeru, iz djetinjaste u djetinju, iskrenu, osobnu, odgovornu i svjedočku vjeru. Pomozi, Majko, i učini da mi, sljedbenici tvoga Sina i tvoji štovatelji, postanemo svjetlo i kvasac radosne vijesti života u svom hrvatskom narodu”.
Na kraju misnoga slavlja, koje je pjesmom uveličao veliki mješoviti zbor, sastavljen od župnih zborova iz župa Makarskog primorja pod ravnanjem mo. don Šime Marovića, nadbiskup Barišić proglasio je Jubilarnu godinu zatvorenom. Na mjestu gdje se nebo samo spustilo kako bi čovjek lakše u nj zakoračio, po drevnom običaju, brojni su hodočasnici pristupili sakramentu pomirenja i euharistije. A potom su dostojanstveno u molitvenom ozračju pjevajući marijanske pjesme krenuli za svojim pastirima u svečani ophod tj. euharistijsku – marijansku procesiju sa svijećama. Misnom slavlju prethodio je put križa i molitva krunice, a program je animirao don Ante Mateljan.