Vepric, (IKA) – Drugoga dana susreta animatora za duhovna zvanja iz (nad)biskupija, provincija i redovničkih zajednica cijele Hrvatske, koji se održava u Gospinu svetištu u Vepricu na temu “Župna zajednica, mjesto pastorala zvanja”, održana su u subotu 13. rujna dva predavanja. Novoimenovani povjerenik za duhovna zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Jenko Bulić izlagao je o temi “Župna zajednica, odgovornost i promicanje zvanja”, a potom je iskustva iz praktičnog rada u župnoj zajednici u promicanju duhovnih zvanja iznio don Jure Vrdoljak. Svoje je izlaganje mr. Bulić podijelio u pet poglavlja te je govorio o suvremenim izazovima i imperativima župne zajednice, o župnicima i župnim vikarima u službi poticanja duhovnih zvanja, o obitelji kao izvoru i središtu pedagogije i pastorala zvanja, o suradnji župe i škole u pastoralu duhovnih zvanja te je na kraju dao smjernice župnoj zajednici u promociji duhovnih zvanja. “Da bi se uopće govorilo o odgovornosti župne zajednice u promociji duhovnih zvanja potrebno je sustavno i kvalitetno razvijati obiteljski pastoral iz kojeg proistječe i pastoral zvanja”, započeo je svoje izlaganje mr. Bulić te nastavio: “Činjenica je da suvremena obitelj živi vrijeme otuđenja te se i župna zajednica raslojava u razne duhovne pokrete gdje mogu kompenzirati i intenzivnije živjeti bratsko-sestrinski odnos. Nema sumnje da je na djelu sve veća napetost između modela autentičnog življenja kršćanstva u manjim skupinama odnosno zajednicama, na osobnoj i zajedničarskoj razini. Na nama je u redovitom pastoralu posvijestiti odgovornost u stvaranju bratstva i zajedništva i na taj način umanjiti pasivizaciju koja je dobrim dijelom zahvatila sve slojeve Božjega naroda, nažalost nerijetko i nas svećenike u prezbiteriju jedne mjesne Crkve ili pak redovnike u svojim zajednicama što suvremeni čovjek, posebno mladi ljudi itekako zapažaju”. Župna zajednica je zajednica pozvanih, nastaje pozivom koji je dar Božji. Stoga je buđenje svijesti poziva i poslanja bitno za pastoralno djelovanje Crkve. Pastoral zvanja potrebno je ugraditi u cjelokupni pastoral, kako molitvom i svjedočanstvom života tako i cjelokupnim djelovanjem zajednice. Dakle, sve inicijative, od molitvenih bdjenja za zvanja, gostovanja sjemeništaraca, bogoslova, kandidatica i novakinja, ministrantskih druženja, športskih igara i hodočašća ugrađuju se u redovni pastoral i tako ga dinamiziraju i obogaćuju. Činjenica je, naglasio je predavač, “da je živa župna zajednica najbolji poticaj mladima da se oduševe za svećenički ili redovnički poziv. Župna zajednica pozvana je surađivati sa odgojnim zavodima i samostanima kako bi i sam pastoral bio efikasniji i praćen od kompetentnih osoba”. Svoje je izlaganje završio govorom o tomu tko je animator za duhovna zvanja istaknuvši da je on „svjedok Kristove ljubavi i kršćanskog poziva ali i čimbenik pozitivnog ozračja u svojoj obitelji, župi, školi. On mogućnošću i širinom komunikacije ulazi u svijet mladog čovjeka i pomaže mu u otkrivanju kršćanskog identiteta i Krista kao najboljeg, najvjernijeg i najiskrenijeg prijatelja mladih. Dakle, župni ili biskupijski animator zvanja, ma tko on bio (župnik, roditelj, učitelj, evangelizacijske zajednice i pokreti, župska vijeća i pjevački zborovi), je “autentični svjedok trajne formacije koja uvijek iznova otvara i osvježava perspektivu i horizonte koji pozivaju na otvorenost prema Nebu iz kojeg nam dolazi Božji glas na kojeg, ako se na vrijeme i jasno čuje ne možemo ne odgovoriti sa ‘Evo me, dolazim Gospodine vršiti volju Tvoju!'” istaknuo je mr. Bulić te zaključio: “Stoga mi je bila nakana ovim predavanjem u svima nama, potaknuti na promišljanje, inicijative i djelatnu zauzetost i odgovornost župne zajednice na području duhovnih zvanja koja su snaga Crkve ali i njezina sigurna budućnost do nakraj svijeta. Kako nam se župe ne bi gasile, a samostani prodavali i pretvarali u muzeje i galerije odgovorni smo svi, posebno župne zajednice koje na taj način produžuju put k Bogu”.

Iznoseći svoja iskustva praktičnoga rada u župnoj zajednici u vidu promicanja duhovnih zvanja don Jure Vrdoljak je istaknuo da je prijeko potrebno stvarati zdravo i snažno duhovno ozračje u župi kroz različite oblike pobožnosti malih obnoviteljskih skupina, kao i redovito tjedno ili pak mjesečno Klanjanje pred Presvetim s nakanom za duhovna zvanja. Ako je Isus prepoznat u „lomljenju kruha”, tada bi se euharistijska dimenzija morala nalaziti na svakom putu zvanja. Euharistija je stoga najbolji ambijent u kojem se potiču zvanja. Zvanje nastaje na plodnom tlu zahvaljivanja, zaključio je Vrdoljak dodavši da većina svećeničkih zvanja ima svoje početke već u najranijoj dobi, u djetinjstvu, stoga ozbiljan rad s ministrantima i djevojčicama uvelike može pridonijeti utvrđivanju i sazrijevanju klica zvanja. U tom je duhu predložio da se na nacionalnoj razini na nedjelju Krista Kralja uvede “Dan ministranata”.

Nakon stanke uslijedio je okrugli stol gdje su sudionici susreta razmijenili svoja promišljanja o rečenom ali i iznijeli neka svoja vlastita iskustva u pastoralu zvanja. Istaknuto je novo vrednovanje župne zajednice kao pravoga mjesta za rast zvanja unutar redovnoga pastorala te svijest župne zajednice koja prepoznaje, prati i ohrabruje duhovno zvanje kao dar njoj samoj ali i blagoslov za cijelo društvo i Crkvu. Što se već odražava u mnogim župnim zajednicama. Nadalje je istaknuto da je potrebno uključenje čitave zajednice u promociji zvanja te organiziran pastoral vođen od stručnog i pripremljenog osoblja koje će prepoznati pedagoška mjesta zvanja. Iznijeto je nekoliko pastoralnih poticaja za rad u župi kao što je molitva za duhovna zvanja i različiti oblici pobožnosti, dovođenje u župu roditelja koji imaju iskustvo duhovnih zvanja među svojom djecom te bogoslova i sjemeništaraca da posvjedoče o svom pozivu, a iznad svega mlade treba uključiti u razne župne asocijacije: molitvene, karitativne, glazbene i športske iz kojih se profiliraju zvanja. Budući da se od najranijega djetinjstva treba stvarati ozračje u kojemu će dijete participirati duhovni poziv, od obitelji se traži da gaje zajedničku molitvu i stvaraju ozračje vjere u kojoj djeca u slobodi mogu izabrati životni poziv i primiti potrebnu podršku i pomoć. Sudionici su susreta zaključili da je, ipak, od svega najvažnije mladima autentično svjedočiti svoje zvanje. Susret je iznjedrio brojne konstruktivne ideje za nove inicijative u pastoralu duhovnih zvanja koje će biti teorijski-teološko i praktično-pastoralno obrađene u izvještaju koji će biti dostavljen svim animatorima za duhovna zvanja. Predložena je i usvojena tema za sljedeći susret „Crkveni pokreti, mjesto pastorala zvanja”.

Na kraju susreta, predsjednik Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zahvalio je animatorima na produbljenju svijesti o vlastitom zvanju i poslanju kao i važnim idejama i konstruktivnim sugestijama iz kojih će se roditi nove inicijative u pastoralu duhovnih zvanja a koje će se dalje razvijati na (nad)biskupijskim razinama, provincijama i redovničkim zajednicama. Susret, koji je bio svojevrsna duhovna obnova za same animatore, završio je svečanim euharistijskim slavljem.