Zagreb, (IKA) – Veritas, Glasnik sv. Antuna Padovanskoga odlučio se na jedan pothvat, pionirski doduše, ali istovremeno dovoljno velik da je za njega trebalo nekoliko mjeseci rada. Na adrese svih većih parlamentarnih stranaka upućeno je deset pitanja, čiji bi odgovori možda mogli pomoći u rasvjetljavanju možebitnih nedoumica kome dati svoj glas na predstojećim parlamentarnim izborima. U Veritasu, broju od studenoga mogu se pročitati svi pristigli odgovori koju odražavaju službeni stav stranke, a pojedini osobni stav predsjednika stranke. Opći zaključak koji bi se mogao izvući iz odgovora čelnika anketiranih političkih stranaka jest da, unatoč njihovoj političkoj i stilskoj izglačanosti ipak oslikava duhovno ideološki presjek pojedine stranke. Na pitanje: što smatrate svojim najvećim uspjehom od prošlih parlamentarnih izbora? svaka je stranka nastojala iz svojeg ormara izvući najbolje ruho. Tako HNS ističe da su njihovi politički stavovi postali društveni mainstream, a HSLS “uspješno obnašanje vlasti na lokalnoj razini, brojne inicijative i prijedloge zakona…” Predsjednica DC-a ističe svoje uspjehe dok je bila ministrica. SDP je svoje uspjehe istaknuo u socijaldemokratskoj platformi sažetoj u rečenici “za tržišno gospodarstvo, protiv tržišnog društva”. HSS ističe svoja zalaganja u prilog ZERP-a, umirovljenika i seljaka. HDZ ističe najznačajnije pokazatelje svojega mandata, kao što su visoki gospodarski rast, porast zaposlenosti, društvenu stabilnost i jačanje međunarodnog položaja. Kao stranka na vlasti najpodložnija je procjenama i verifikaciji istaknutih značajki. Najteže je bilo odgovoriti na pitanje u kojemu je trebalo sebe “optužiti” za neuspjehe. Većina stranaka umjesto toga optužila je svoju naivnost zbog toga što nije uočila zlo u drugima. HSP svoj najveći promašaj vidi u koaliciji s HDSSB-om u Osijeku. SDP smatra da je najveća pogreška što nisu bili “uspješni u ukazivanju štetnosti politike vladajućeg HDZ-a”. Pitanje odnosa prema ljudskom životu od začeća pa do prirodne smrti, zapravo je jedan od najznačajnijih testova ideološko-duhovne pozadine svake stranke. Dok su neke od njih izbjegle odgovor ističući “da čovjek ostaje čovjek”, stranke demokršćanskog opredjeljenja su istakle svoje opredjeljenje za nepovredivost ljudskog života. HDZ pri tome daje naglasak na politiku kojom pomaže roditeljima u skrbi za djecu. HSP ističe svoja zalaganja u tom smislu, koja je prethodno usuglasio sa stajalištima Crkve. HSLS se opredijelio za neutralniji, ali ipak afirmativni odgovor: “Edukacijom, prevencijom i poštivanjem pozitivnih zakonskih propisa”. HSS se poziva na svoj tradicionalni slogan, pri čemu “vješto” izbjegava izravni odgovor. SDP i HNS, dosljedni svojem ideološkom habitusu, umjesto prava nerođenog djeteta ističu pravo žene na izbor. Kada je riječ o kršenju radničkih prava, većina stranaka za to okrivljuje nepoštivanje zakona, inspekcije ili eventualne zakonske nejasnoće. HSLS je izravniji te okrivljuje loše zakonodavstvo, a HSP sve parlamentarne stranke osim svoje. Na pitanje o doprinosu Katoličke crkve u hrvatskom društvu DC ističe kako Crkva daje dobre upute o načinu života i pitanju morala, što je dobro po svemu. SDP podsjeća da je Katolička crkva nesumnjivo jedna od najutjecajnijih vjerskih zajednica u Hrvatskoj a njezinu ulogu u uspostavljanju društva međuvjerskog dijaloga, uvažavanja i tolerancije smatraju vrlo važnom. HSS ističe kako je Katolička Crkva moralna vertikala moderne Hrvatske i treba se oglasiti o pitanjima koja muče građane Hrvatske. Važnost Katoličke crkve je i u održavanju života u našim selima jer tamo gdje nema mise nedjeljom nema niti života u tom selu. Stranka također ističe kako bi Katolička crkva trebala biti aktivnija u javnoj kritici događanja koja štete vjernicima i cijeloj Hrvatskoj. HSLS također ističe Crkvu kao moralni autoritet u hrvatskom društvu, koja se jasno očituje o važnim pitanjima i šalje jasne poruke, a zamjerka stranke je što je župnu katehezu zamijenila školskom. HSP ističe kako bi Crkva u Hrvata uz Riječ trebala više poraditi na djelima, preuzeti aktivniju društvenu ulogu, hrabrije i češće se obraćati javnosti. HDZ podsjeća na nemjerljivu ulogu Katoličke crkve u Hrvatskoj, te posebno ističu doprinos Katoličke crkve u očuvanju hrvatskoga nacionalnog bića kroz povijest, pomoć u ostvarivanju samostalnosti Hrvatske, kao i pomoć u zacjeljivanju duševnih rana hrvatskog društva nastalih u ratu i nakon rata. Najkritičniji u odnosu na Katoličku Crkvu je HNS. Oni ističu da se u demokratskom društvu nikome ne može zabraniti da djeluje politički pa ni vjerskoj organizaciji kakva je Katolička crkva, ali im je problematičan dogmatizam u otvorenom građanskom društvu. Crkvi zamjeraju što u svjetlu demokratskih promjena nije učinila potrebne korake da se reformira i prilagodi novim uvjetima. Prema HNS-u vrh Katoličke crkve prečesto tolerira radikalizam pojedinih svećenika koji zvuče kao da su pogriješili stoljeće i presporo osuđuje asocijalne i neprihvatljive pojave unutar vlastitih redova. Isto tako stranke su prilično jednoglasne u tome da u Hrvatskoj ne treba novih blagdana, ali su neke od njih spremne saslušati i razmotriti prijedloge iz Crkve. Na pitanje kojeg bi sveca izabrali za zaštitnika svoje stranke, većina njih odgovorila je da o tome kao politička stranka nisu razmišljali. Ipak, podosta ih je dalo zanimljive odgovore. Tako HSP i DC odabiru svetoga Antu, HNS ističe da im je blizak sv. Josip Radnik, a HSLS pak da je sv. Toma Akvinski “kao filozof najbliži liberalnim stavovima”.

Na temu izbora, u svojoj kolumni Marijan Križić piše kako je znakovito da se parlamentarni izbori u Hrvatskoj održavaju na blagdan Krista Kralja. Vjernicima to je dodatni poticaj da o vremenitoj vlasti promišljaju u svjetlu Onoga koji je istinska vlast i kojemu će na kraju vremena biti odvagnuta, prosuđena i podvrgnuta svaka vlast na zemlji. Predstojeći parlamentarni izbori zasigurno jasan su poziv svakom kršćaninu da svojim odgovornim glasovanjem podupre političku opciju od koje realno očekuje da može pridonijeti očuvanju i promicanju kršćanske baštine, koja je jamstvo našega osobnog, nacionalnog, pa i civilizacijskog identiteta. Sugovornici Ivana Penave u ovom broju su akademici Ivan Golub, teolog, i Vladimir Paar, fizičar. Ova dva priznata hrvatska znanstvenika, autori knjige “Skriveni Bog” kojom su iznenadili mnoge znanstvenike područja prirodnih znanosti, progovaraju o Bogu, čovjeku i prirodi u jednoj interdisciplinarnoj teološko-prirodoznanstvenoj raspravi. Na Antunovim stranicama čitatelji mogu pročitati odlomak iz životopisa Sveca svega svijeta vezan uz posljednje trenutke njegova ovozemaljskog života, a u rubrici “Antun i Hrvati” predstavljena je župa sv. Ane u Busovači koja se između ostalog može pohvaliti prvim župnim video-portalom u BiH. Na putu s Marijom kroz crkvenu godinu, Zvonimir Zlodi piše o Gospi od Zdravlja, koja se slavi 21. studenoga. O Isusovoj pouci o molitvi, potom što je rekao II. Vatikanski koncil o molitvi, redovničkoj molitvi, te naposljetku o doprinosu sv. Jeronima molitvi piše Bernardin Filinić. U svojoj redovitoj kolumni “Kamen po kamen” Nikola Kuzmičić piše o iskustvima iz razreda, preciznije o razlici između vjeronauka i etike. Svojim učenicima nastoji posvijestiti kako je vjeronauk jedini predmet koji se ne upisuje po inerciji, nego je potrebno promisliti, opredijeliti se i donijeti odluku. I već time se ističe bitna dimenzija vjeronauka i vjere općenito. Potiče čovjeka na razmišljanje i zauzimanje stavova. Jer kako napominje autor, svoje vjeroučenike upozori kako bi bilo lijepo i pristojno znati što uči dio razreda koji je na etici pa im zada prvu domaću zadaću s jednim pitanjem “Što je etika?” I uz ovaj broj Veritasa nalazi se dar. Ovog puta je razumljivo, vezano uz doprinos temi broja “izbori”, tj. da nas ne dočekaju nespremne, dar dokument Kongregacije za nauk vjere “Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu”. Ovo drugo izdanje na hrvatskom jeziku za koje je predgovor napisao apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco-Javier Lozano objavio je Obiteljski centar iz Zagreba.