Zagreb, (IKA) – U biblioteci “Teološke meditacije” Kršćanska sadašnjost objavila je knjižicu dr. Ivice Raguža (1973.) “Vesperae sapientiae christianae. Tribine 3”. Knjižica je plod tribina “Vesperae sapientiae christiane”, održanih tijekom 2006. godine u franjevačkoj crkvi Sv. Križa u Osijeku. Tu su sabrana teološka promišljanja o eshatološkim temama, kojima autor ima nakanu potaknuti čovjeka da započne putovati svojim duhom po mogućim ili stvarnim stvarnostima njegova sadašnjeg i budućeg života (nebo, čistilište, pakao), kako bi svoj život učinio što ljepšim, istinskijim i boljim, na što u svojim eshatološkim promišljanjima upućuje i Josef Wohlmuth. Autor u uvodniku ističe kako se riječi ove knjižice ne mogu usporediti s ljepotom poetskih riječi jedne “Tondalove vizije” ili Danteove “Božanske komedije”: One su pomalo suhoparni pojmovi teološke znanosti koji mogu samo dati naslutiti svu ljepotu kršćanske eshatologije. No, unatoč tome autor vjeruje da će i ova promišljanja svejedno biti poticajna da kao kršćani ponovno otkrijemo važnost eshatologije za teologiju i duhovnost.

Knjižica je prema već spomenutim temama podijeljena u četiri poglavlja. U prvom dr. Raguž obrađuje temu duše i to s kršćanskoga gledišta. Tako podsjeća na službeni nauk Katoličke Crkve o duši i njegovu kritiku u protestantskoj i modernoj katoličkoj teologiji. Nadalje približava opravdanost katoličkog nauka o besmrtnosti duše i njezinu odvajanju od tijela nakon smrti, važnost ispovijesti vjere u uskrsnuće tijela na koncu povijesti. Temu o duši zaključuje promišljanjem o kršćanstvu i postmodernom viđenju besmrtnosti. O čistilištu promišlja u drugom poglavlju, i to čistilištu kao oslobođenju od lakih grijeha i kao oslobađajućoj pokori od vremenitih kazni. Nadalje naglašava važnost potpore dušama u čistilištu od strane hodočasničke Crkve kroz molitvu, milostinju i slavljenje svetih misa. Temu zaključuje promišljanjem o vjeri u čistilište i kršćanskoj praksi, jer, kako ističe, vjera u čistilište ne odnosi se samo na buduća vremena, već ona mijenja sadašnji život vjernika, njegov odnos prema Bogu, drugima i prema zbilji ovdje i sada. O temi neba dr. Raguž promišlja u vidu zajedništva neba i zemlje, tj. prvenstveno o teološkom značenju neba i njegov odnos prema zemlji. Nadalje se osvrće na nebo kao stvaralačko sudjelovanje u životu trojedinoga Boga, te nebo kao stvaralačko zajedništvo ljudi i proslava trojedinoga Boga. Na kraju dr. Raguž prikazuje teološko promišljanje o paklu i nadi u spas svih ljudi švicarskog teologa Hansa Ursa von Balthasara. Naime, upravo se ovaj teolog najintenzivnije pozabavio tom problematikom. Pojedina promišljanja dr. Raguž potkrepljuje citatima iz Svetog pisma, a na kraju svakog poglavlja nalazi se bogati popis bilježaka u kojima autor navodi dodatne citate, te upućuje na djela svjetskih teologa koji su obrađivali pojedine teme.