Od šestog do desetog travnja održan je VI. europski forum o školskom vjeronauku u Madridu. Na forumu su sudjelovali predstavnici nacionalnih katehetskih ureda kao i nekoliko stručnjaka iz religijske pedagogije. Hrvatski nacionalni katehetski ured zastupao je predstojnik dr. Zvonimir Kurečić, a u ime katehetskog salezijanskog centra bio je dr. Marko Pranjić.

Glavni referati bili su sljedeći:
Prof. dr. Luis Gonzalez-Carvajal, “Prisutne kulture u današnjoj Europi: aktualna situacija i perspektive – Teološko vrednovanje” (Španjolska)
Prof. Flavio Pajer, “Škola kao mjesto posredovanja, učenja i preoblikovanja kulture – posljedice za vjerski odgoj” (Italija)
Prof. dr. Edgar J. Korherr, “Odnos između školskog vjeronauka i ostalih školskih predmeta školskog programa” (Austrija)
Uz ova tri referata bilo je i 19 priopćenja o položaju školskog vjeronauka u raznim europskim zemljama. Situaciju srednjoškolskog vjeronauka u Hrvatskoj prikazao je dr. Marko Pranjić.

Zakljućci VI. europskog foruma o školskom vjeronauku pred izazovima pluralizama europske kulture.

Ovaj šesti europski forum uvjerljivo je temeljitim referatima i priopćenjima pokazao izazove sadašnjeg vremena, prema kojima Crkva mora nastojati zauzeti stajališta, koja se tiču školskog vjeronauka u procesu ujedinjenja Europe.

I. Bogatstvo informacija o stanju školskog vjeronauka u raznim europskim zemljama.
1. Dostatno se vrednovala razmjena iskustava o situaciji školskog vjeronauka u dotičnim zemljama što su predstavnici 15 europskih zemalja priopćili forumu, od kojih su četvoro bili iz bivših komunističkih zemalja.
2. Utvrđeno je da se u većini ovih zemalja školski vjeronauk poučava u državnim školama kao ravnopravan predmet. Ministarstva kulture i prosvjete raznih zemalja smatraju da je prisutnost vjeronauka u školi opravdana i korisna, jer školski vjeronauk doprinosi cjelokupnom odgoju i obrazovanju učenika.
3. U nekim se bivšim komunističkim zemljama utvrđuje postojeća suprotnost: s jedne strane postoji težnja za razvojem demokratskih oblika, a s druge strane teškoće u ostvarivanju odgovarajućih zakonskih propisa o školstvu uvjetovane komunističkom prošlošću. U Sloveniji vjeronauk nije uveden u škole. U Rumunjskoj, Ukrajini i Bjelorusiji položaj katolika bizantskog obreda (grkokatolika) veoma je težak, a to se odražava i na organiziranju školskog vjeronauka.
U nekim zemljama zapadne Europe školski vjeronauk također nema odgovarajuće zakonsko mjesto.
4. Vrednovanje, koje ministarstva kulture i prosvjete pridaju školskom vjeronauku s obzirom na kulturne i duhovne vrednote, ne stoji u suprotnosti sa sadržajima osobnog identiteta svake pojedine vjeroispovijesti.
II. Izazovi školskog vjeronauka
5. Prevladavanje poteškoća, koje je racionalizam i modernizam nagomilao u školskom vjeronauku, još jasnije ističe nove izazove proizašle iz rastućeg vjerskog i kulturnog europskog pluralizma.
6. Priznaje se da sadašnja škola ponovno određuje svoj identitet koji se temelji u promicanju ljudskog dostojanstva, koje stvara nove izazove školskom vjeronauku.
7. Usmjerenje školskog vjeronauka i njegovo ostvarenje u planovima, programima i djelovanjima u školi, koja se sve više brine o problemu čovječnosti i ljudskih vrednota, velik je doprinos oživotvorenju svrhe i cilja same škole, a da se ona pri tome ne odriče svog identiteta.
8. Valja sve više produbljivati odgojno-obrazovni profil školskog vjeronauka kao školskog predmeta razlikujući ga od drugih komplementarnih, pastoralnih planova, konkretno župne kateheze, s kojim se treba uskladiti poštivajući ritam razvoja svakog naroda.
9. Potrebno je također produbljivati interdisciplinarne odnose školskog vjeronauka s ostalim školskim predmetima.
10. U redovitoj formaciji kao i permanentom obrazovanju vjeroučitelja i profesora vjeronauka treba neprestano zahtijevati ovo novo usmjerenje, kao i izradbu teološko-didaktičkog materijala u suglasnosti s ovim.
III. Nezaobilazan zadatak
11. Opsežna razmišljanja na temelju iznesenih priopćenja o situaciji školskog vjeronauka u pojedinim zemljama i diskusija nakon bogatih izlaganja, jasno su pokazala potrebu usklađivanja odgojno-obrazovnog profila školskog vjeronauka, a da se pri tome ne omalovaži posebnost stanja svake pojedine zemlje.

Madrid, 10. travnja 1994.