Slakovci/Tompojevci, (IKA/TU) – Slavonskim cestama od Slakovaca do Tompojevaca, na relaciji dugoj dvadeset kilometara, 2. travnja hodalo je oko 2800 sudionika VI. križnog puta za mlade Đakovačko-osječke nadbiskupije. Vlč. Filip Perković, povjerenik Ureda za pastoral mladih, i 25 animatora – redara pozdravilo je sudionike te im podijelilo knjižice s molitvama križnoga puta, koje je napisala članica Odbora za organizaciju, Martina Cangajst, a na kojima je bilo ispisano i ovogodišnje geslo “Učinit ću vas ribarima ljudi” (Mt 4,19). Vinkovačka Šumarija osigurala je već tradicionalne simbole križnoga puta – štapove za sve sudionike, a policajci PU Vinkovci, Vukovar i Tovarnik te Gorska služba spašavanja brinuli su o sigurnosti mladih. Pobožnost je završila euharistijom koju je predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, a pjevanje je animirao zbor mladih župe Duha Svetoga iz Slavonskog Broda, uz vodstvo vlč. Davorina Anđića.
Povjerenik Perković potaknuo je da sudjelovanje u toj mladima dragoj pobožnosti bude bez alkohola, glazbe s različitih uređaja i psovke, ali bogato mladenačkom radošću, međusobnim druženjem te brigom i potporom u hodu. “Isus je progovorio i vama koji ste pošli na ovaj naš križni put. Progovorio je preko vaših župnika, roditelja ili prijatelja da ga nasljedujete, da i vi uzmete svoj križ i posvjedočite onu ljubav prema Bogu i bližnjemu koju nam je On pokazao. Stoga, danas, dok zajedno s križem Kristovim kao svjetlom koje nas predvodi u život, hodimo putovima ovoga našeg šestog nadbiskupijskog križnog puta, gledajmo one oko nas, kao što je to Isusu činio dok je nosio svoj križ, i svjedočimo ljubav prema Bogu i bližnjemu koja se jasno ocrtava u Isusovu pozivu: ‘Učinit ću vas ribarima ljudi'”, poručio je vlč. Perković u uvodnom tekstu knjižice s molitvama.

Mladi su za križem krenuli ispred crkve Sv. Ane u Slakovcima, prošli su kroz Svinjarevce, odmorili u Berku, a potom kroz Čakovce došli do Tompojevaca i crkve Sv. Magdalene. Križ su nosili predstavnici deset župa koje su se prve prijavile za sudjelovanje, a posebnost je bila naznačena relacija. Hodalo se kroz mjesta koja nisu na glavnim prometnim pravcima, pa većina mladih nikada u njima nije bila. Stanovnici ovih slavonskih sela izašli su na ulice, s čuđenjem promatrali nepreglednu kolonu i govorili kako nikada nisu vidjeli toliki broj mladih na okupu jer njihova se mladost većinom seli u gradske sredine i napušta rodni kraj. Odbor križnoga puta zamolio je župnike domaćine Petra Petrovića, Marka Tomušića i Đulu Andrašija za pomoć u organizaciji te je ostvareno nastojanje da ozračje dobrodošlice župljana domaćina bude uistinu korizmeno. Sudionike na ulicama nije dočekalo obilje hrane i pića već vjernici, koji su bili pozvani sudjelovati u molitvi. A molitva je bila zajednička. Nije se samo slušalo predmolitelja, već na svakoj postaji, uz crkvu, kapelicu ili križ krajputaš, svi sudionici zajednički su, naglas, čitali tekst molitve, pa je u svakom mjestu odjeknuo molitveni žamor mladih.

Uz pomoćnog biskupa u misnom slavlju sudjelovali su i brojni svećenici, koji su zajedno s mladima pješačili. U homiliji mons. Hranić posvjestio je kako svatko u vlastitom životu prolazi put do obraćenja, tijekom kojega nije dovoljno samo upoznati Isusa. Potrebno je o Njemu razmišljati, ali i razgovarati, kako s onima koji su u razgovoru ugodni, tako i s onima koji su krajnje neugodni. “Vjerujem, draga mladosti, da Vam se dogodilo da ste u nekim okolnostima došli do dubljeg uvida u stvarnost, te da su Vam se odjednom otvorile oči i nove dimenzije istine. Evanđeoski tekst koristi sliku sljepila da bi nam pojasnio što se događa s nama kršćanima: mi progledavamo! Otvaraju nam se oči da bismo stvarnost uočili u njezinoj cjelovitosti, te vidimo granice i tamnu stranu sebičnosti, samodostatnosti i egoizma, linije manjeg otpora, plave koverte, korištenja protekcije, predbračnih spolnih odnosa, braka na probu, izbjegavanja bračnih obveza i neprihvaćanja bračne veze, rastave braka, prihvaćanja samo onoga što nam ide u prilog; što je lakše, jednostavnije i komotnije.”
No, oni koji progledaju po vjeri i nadnaravnoj dimenziji stvarnosti vide i drugu stranu istine, pojasnio je mons. Hranić, te potpunije i cjelovitije uočavaju ljepotu altruizma, nesebičnosti i samoprijegora; ljepotu poniznosti, uzvišenost ljubavi i žrtve za drugoga, blagodat iskrenosti, važnost istinoljubivosti i poštenja, smisao i ljepotu uzdržljivosti i predbračne čistoće, blagodat te uzvišenost bračnog darivanja, ljepotu majčinstva i očinstva, vrednovanje truda i marljivosti.

“Postajemo sposobni gledati stvarnost Božjim očima, prepoznati Boga i njegovo djelovanje u ljudima oko nas. Slobodni smo za prihvaćanje onoga što je teže i zahtjevnije te za ustajanje protiv pomodarstva i mentaliteta ljudi oko nas. Postajemo sposobni za svjedočanstvo i preobrazbu ovoga svijeta u prostor kraljevstva Božjega. Na taj način, snagom vjere, postajemo sposobni u ovom svijetu, u ovoj svakodnevici, biti Isusovi ribari ljudi, zaključio je pomoćni biskup. Uz zahvalu svim organizatorima križnoga puta, mlade je pozvao da se 4. i 5. lipnja u istom broju okupe u Zagrebu te mole zajedno s papom Benediktom XVI. Na kraju misnog slavlja nekolicina mladih svoje je dojmove i molitve upisala u spomenicu križnoga puta.