Vid, (IKA) – Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić pohodio je 18. veljače župu Vid kod Metkovića i predvodio euharistijsko slavlje, posvetio novi oltar, blagoslovio novu krstionicu i ambon te otvorio uređenu kapelu Presvetoga sakramenta u obnovljenoj župnoj crkvi Gospe od snijega. Vidimo da je uređenje crkve veoma uspjelo i da je i ona sada jedna od ljepših seoskih crkava naše nadbiskupije, kazao je na početku misnoga slavlja dr. don Marin Škarica, voditelj liturgijskoga vijeća. Ta obnova je primjer zajedništva koje bi trebao postojati među kršćanima – mladeži i starijih te svih radnih skupina – primjer zajedništva koje ljubi i izgrađuje Crkvu, istaknuo je u propovijedi nadbiskup Barišić. Župljani su organizirali različite humanitarne susrete od kojih je prikupljeni novac namijenjen za troškove radova u župnoj crkvi. Novac se skupljao doslovce po onoj narodnoj “Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača”, posvjedočio je župnik don Stanko. “Nisam ni sanjao da ćemo prošlu godinu u našoj župi i ovdje u župnoj crkvi te u crkvi Sv. Ivana u Prudu učiniti ovoliko posla”, kazao je župnik. Ne krijući radost i ponos, za sve iskreno zahvalan svima koji su sudjelovali u obnovi, don Stanko je istaknuo: “Što god je trebalo tu su bili moji župljani, bez njih danas ovoga ne bi bilo. Oni su sve organizirali, darovali te pripremili i za slavlje, koje će nakon mise uslijediti u dvorani”.
Današnja župa Vid, na mjestu stare Narone, utemeljena je u 18. stoljeću poslije doseljenja novoga stanovništva na desnu stranu Neretve. Župna crkva Gospe Snježne – odnosno Ledene, sagrađena je od tesanoga kamena na vrhu brežuljka, na mjestu akropole nekadašnjega grada Narone. Ona je treća podignuta na tomu mjestu. Prva crkva Svete Marije postojala je prije dolaska Turaka, a 1434. spominje se da joj je potrebna obnova, što znači da je sagrađena znatno prije. Nju su srušili Turci u drugoj polovici 15. stoljeća. Na istome je mjestu krajem 17. stoljeća podignuta druga manja i neugledna crkva. Kako se stanovništvo Vida stalno povećavalo, godine 1901. tadašnji župnik i župljani odlučili su tu crkvu srušiti i podignuti veću. Crkva je bila srušena, ali je trebalo čekati dugo da bi se podigla nova današnja crkva. Tek 1935. godine biskup Bonefačić blagoslovio je temeljni kamen nove crkve. Do II. svjetskog rata bili su postavljeni temelji i podignuti dijelovi zidova. Crkva je s apsidom duga 26 i široka 12 metara. Poslije rata radovi su nastavljeni, a crkva je posvećena 1. svibnja 1965. Betonski zvonik pored crkve, visok 27 metara, podignut je 1973.
Don Stanko Vrnoga prihvatio se i drugih radova na obnovi crkvenih objekata te je preuređena župna kuća i sagrađen novi pastoralni centar s dvoranama u prizemlju i stambenim prostorom na katu. Iznova je obojana crkva Sv. Ivana Krstitelja u Prudu te iskopana dvorana za vjeronauk ispod te crkve. Međutim, najvažniji rad u ovo doba jest temeljita obnova unutrašnjosti župne crkve Gospe Snježne. Postavljen je novi strop prema nacrtu arhitekta g. Nikole Brbora. Uređenje unutrašnjosti napravljeno je prema prijedlogu Nadbiskupijskoga vijeća za liturgiju, glazbu i umjetnost, a oltar, krstionica, ambon i postolja za svetohranište i kipove izrađeni su prema nacrtu akademskoga slikara fra Branka Ante Periše, člana liturgijskoga vijeća. Postavljen je i novi pod, crkva je iznova obojena, svetište spušteno, uređena kapela Presvetoga sakramenta. Radove je izvelo Klesarsko poduzeće “Forma” iz Zakučca, vlasništvo Ante Bogdanovića. Radove je dijelom pomogla nadbiskupija, ali najveći dio rada i novca spremno su dali zauzeti župljani.