Program je počeo molitvom i pozdravom vjeroučitelja požeške Gimnazije Krunoslava Siroglavića, koji je zahvalio biskupu što je u ovim izvanrednim okolnostima pronašao vremena kako bi se susreo s maturantima virtualnim putem. Pored toga uputio je pozdrav ravnateljima Gimnazija Ivici Bedeničiću i Marijani Novak Stanić te razrednicima maturanata.

Zatim su predstavnici maturanata iz Požege i Virovitice uputili prigodnu riječ biskupu Škvorčeviću. Danijel Barišić iz požeške Katoličke gimnazije kazao je kako ove godine dočekuju kraj škole i maturu u nešto drugačijem ozračju. Istaknuo je da su oni deseta generacije koja se oprašta od Katoličke gimnazije te ih muče brojne nepoznanice, što ih čini tužnima i pomalo razočaranima, no da ih to neće pokolebati, nego još dodatno ohrabriti kako bi iskoristili situaciju najbolje što mogu. Podsjetio je kako su tijekom četverogodišnjeg školovanja prošli kroz puno lijepih trenutaka, od raznih humanitarnih akcija pa do brojnih zajedničkih putovanja. Ispripovjedio je da je Katolička gimnazija posebna po odgojnoj dimenziji koju ona nudi te ustvrdio da u trenutcima kada je napuštaju ne žele napustiti ono što su primili tijekom svoga školovanja. Maturant Danijel zahvalio je Požeškoj biskupiji na čelu s biskupom Antunom za osnutak Gimnazije te podršku koju im svakodnevno pruža. Potom je Dario Bauman iz virovitičke Katoličke klasične gimnazije uputio pozdrave biskupu uime maturanata i profesora. Zahvalio je na pastirskoj brizi koju je biskup pokazivao tijekom svih godina postojanja škole. Na poseban način zahvalio mu je za zauzetosti oko proširenja zgrade škole u Virovitici, čime je omogućeno bolje i kvalitetnije obrazovanje. Još je dodao kako je svaka škola odgojno-obrazovna ustanova, ali katolička Gimnazija ipak pruža poseban odgoj, utemeljen na evanđeoskim vrednotama, zahvalivši za iskustvo koje je u njoj stekao.

Biskup Škvorčević najprije je želio čuti kako su drugi maturanti prisutni na video-susretu, koji su odgovorili: “Odlično! Super!” Biskup je kazao kako se malo preplašio Danijelovih riječi kad je spomenuo da je tužan i razočaran događajima kojih su dionici. Ustvrdio je da mi ne ovisimo samo o okolnostima, nego one i o nama, odnosno kako im pristupamo. Istaknuo je kako je siguran da su maturanti hrabri mladi ljudi koji će znati u sadašnjoj i drugim teškim životnim situacijama prihvatiti izazove i u njima ostvariti ono što najbolje mogu.  Izrazio je radost što se ovaj videosusret održava upravo  na stotu obljetnicu rođenja sv. Ivana Pavla II. Biskup se prisjetio prošlogodišnjeg kolovoza kada je marturantima na hodočašću u Rim na grobu Utemeljitelja naše biskupije slavio misu. Podsjetio ih je na riječi svetog Ivana Pavla II.: “Dragi mladi, otkrivanje Krista najljepša je avantura vašeg života.”  Otkrivajući Krista otkrivamo u njemu i vlastitu životnu avanturu, kazao je biskup. Svi smo se mi neočekivano pojavili na ovom svijetu te nitko od nas sebi ne zna protumačiti zašto se baš ovdje i sada pojavio. Svatko od nas je samom sebi najveći izazov i avantura. Biskup je spomenuo maturantima da su tijekom četiri godine gimnazije morali puno učiti te su na taj način uspostavljali određeni odnos prema znanju. Istaknuo je da je važniji od njega njihov odnos jednih prema drugima. Kroz međuljudske odnose uspostavlja su duboku povezanost, nastupajući s povjerenjem kao najboljim alatom. Povjerenjem se ulazi u najdublju tajnu drugog čovjeka, postaje prijateljem. Međusobna povezanost je najljepša baština koju možete ponijeti iz svog srednjoškolskog života, ustvrdio je biskup.

Dodao je kako postoji još jedna dimenzija u katoličkim školama koja je pomagala maturantima da u Isusu Kristu otkriju vlastitu veličinu i smisao. On, naime, zna najbolje tko smo mi, jer nas kao Bogo-čovjek poznaje i sa svoje božanske i s naše ljudske strane. Kad prema njemu živimo odnos povjerenja, tada se uspostavlja zajedništvo po kojemu rastem u onoj istini u koju nas je uveo Bog kad nas je pozvao u život. Biskup je potaknuo maturante da iz škole ponesu međusobnu povezanost, a još više onu s Isusom Kristom, jer je to njihov najdragocjeniji kapital za daljnji život.

Potom je biskup spomenuo da je ovaj susret oproštajno intoniran. Nakon završetka škole možda nećemo više biti toliko povezani fizičkom blizinom, no ostat će ona duhovna povezanost koja se zove molitva. Ona nas spaja i povezuje na najdubljoj razini. Ohrabrio ih je da u ovim izvanrednim okolnostima odrade maturu najbolje što mogu, te da se ne plaše teških koje će susretati u životu. Kazao je da nisu stvoreni samo za lagane, površne situacije. Onaj tko je hrabar u povezanosti s Isusom Kristom prihvaća avanturu života žrtvom i trpljenjem, što pridonosi njegovoj osobnoj izgradnji. Potaknuo je maturante da budu hrabri mladi ljudi, nositelji naše hrvatske budućnosti.

Na kraju je biskup kazao da je tijekom četiri godine posijano u njih mnogo toga što je Božje,  te je izrazio nadu da će ono uz njihovu suradnju rasti. Podsjetio ih je da Božja stvarnost u njima raste samo ako ju zalijevaju molitvom, griju toplinom srca predana Bogu, obasjavaju svjetlom njegove riječi. Izrazio je radost što među njima ima i onih koji razmišljaju da njihova životna avantura bude duhovno zvanje. Pozvao ih je da budu velikodušni mladi ljudi koji znaju da onoliko koliko sebe ulože u vrijednosti života, toliko će rasti na razini postojanja. Kazao im je još da samima sebi nikada ne pristupaju ravnodušno, nego sebe prihvaćaju kao najvažniji Božji podatak te da s njime surađuju u traganju za smislom svoga života. Na koncu im je zaželio blagoslov i uspjeh na nadolazećoj maturi te u daljnjem studentskom životu.