Draga braćo i sestre, sretan Božić!
U Betlehemu se, od Djevice Marije, rodio Isus. On je rođen, ne po volji čovjekovoj, već po daru ljubavi Boga Oca, koji je „tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3, 16).

Ovaj događaj se danas obnavlja u Crkvi, putnici kroz povijest, jer vjera kršćanskog naroda ponovno proživljava u božićnoj liturgiji otajstvo Boga koji dolazi, koji preuzima na sebe naše smrtno ljudsko tijelo, koji postaje slab i siromašan da nas spasi. I ovo nas ispunja dubokim ganućem, jer je nježnost našega Oca tako silna.

Prvi koji su vidjeli poniznu Spasiteljevu slavu, nakon Marije i Josipa, bili su betlehemski pastiri. Oni prepoznaše znak koji su im anđeli obznanili i pokloniše se Djetetu. Ti ponizni ali budni ljudi primjer su vjernicima svakog doba koji, pred Isusovim otajstvom, nisu sablažnjeni njegovim siromaštvom, već se, poput Marije, uzdaju u Božju riječ i jednostavnim očima razmatraju njegovu slavu. Pred otajstvom Riječi koja je tijelom postala, kršćani svakog mjesta ispovijedaju riječi evanđeliste Ivana: „i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine” (1, 14). Danas, dok svijetom pustoše vjetrovi rata, a zastarjeli model razvoja nastavlja iznjedrivati ljudsko, društveno i ekološko propadanje, Božić nam doziva u svijest znak Djeteta i poziva nas da ga prepoznamo na licima djece, osobito one za koje, poput Isusa, „nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2, 7).

Vidimo Isusa u djeci Bliskog istoka koja i dalje trpe zbog sve većih napetosti između Izraelaca i Palestinaca. Uputimo na ovaj blagdan molitvu Gospodinu za mir u Jeruzalemu i čitavoj Svetoj zemlji. Molimo da među dvjema stranama prevlada volja za nastavkom dijaloga i da se konačno prispije do rješenja u pregovorima koje će omogućiti mirni suživot dviju država unutar međusobno dogovorenih i međunarodno priznatih granica. Neka Gospodin podupre također napore svih onih u međunarodnoj zajednici nadahnutih dobrom voljom da pomognu toj izmučenoj zemlji da, unatoč ozbiljnim preprekama, pronađe sklad, pravdu i sigurnost koju tako dugo iščekuje.

Vidimo Isusa na licima sirijske djece, na kojima se još uvijek vide ožiljci rata, koji je posljednjih godina izazivao krvoprolića u toj zemlji. Neka se u ljubljenoj Siriji konačno ponovno poštuje dostojanstvo svake osobe kroz zajedničku predanost obnovi društva neovisno o etničkoj i vjerskoj pripadnosti. Vidimo Isusa u djeci iz Iraka, ranjenog i rastrganog neprijateljstvima koje je ta zemlja doživjela u posljednjih petnaest godina, kao i u djeci Jemena, gdje traje sukob koji je u velikoj mjeri zaboravljen, s ozbiljnim humanitarnim posljedicama na tamošnje pučanstvo koje trpi glad i širenje bolesti.

Vidimo Isusa u djeci iz Afrike, posebno u onima koji pate u Južnom Sudanu, Somaliji, Burundiju, Demokratskoj Republici Kongo, Srednjoafričkoj Republici i Nigeriji.

Vidimo Isusa u djeci iz cijeloga svijetu gdje mir i sigurnost ugrožava opasnost napetosti i novih sukoba. Molimo da se prevlada sukob na Korejskom poluotoku te da poraste međusobno povjerenje na korist čitavog svijeta. Djetešcu Isusu povjeravamo Venezuelu, da se u toj zemlji nastavi ozbiljni dijalog među različitim sastavnicama društva na dobrobit čitavog voljenog venecuelskog naroda. Vidimo Isusa u djeci koja, zajedno sa svojim obiteljima, trpe nasilja u sukobu u Ukrajini kao i njegove ozbiljne humanitarne posljedice; molimo da Gospodin što prije udijeli mir toj dragoj zemlji.

Vidimo Isusa u djeci nezaposlenih roditelja koji se svim silama trude pružiti svojoj djeci sigurnu i mirnu budućnost, kao i u djeci kojoj je ukradeno djetinjstvo i koja su od najmanjih nogu prisiljena raditi ili koju su beskrupulozni plaćenici unovačili u vojne postrojbe.

Vidimo Isusa u mnogobrojnoj djeci koja su prisiljena napustiti svoje zemlje, putovati sama u neljudskim uvjetima i koja postaju laki plijen trgovaca ljudima. Kroz njihove oči vidimo dramu svih onih koji su prisiljeni napustiti svoje krajeve i koji izlažu pogibelji svoje živote izlažući se iscrpljujućim putovanjima koja katkad skončavaju tragično. Ponovno vidim Isusa u djeci koju sam susreo tijekom svog nedavnog posjeta Mjanmaru i Bangladešu i nadam se da međunarodna zajednica neće prestati raditi na tome da se dostojanstvo manjina prisutnih u to regiji primjereno zaštiti. Isus dobro zna bol koju osjeća onaj koji nije dobrodošao i koliko je teško onome koji nema gdje svoju glavu položiti. Neka naša srca ne budu zatvorena kao što su bile kuće u Betlehemu.

Draga braćo i sestre, i nama je pokazan znak: „novorođenče povijeno gdje leži u jaslama” (Lk 2, 12). Poput Djevice Marije i Svetoga Josipa, i betlehemskih pastira, prihvatimo u Djetetu Isusu ljubav Boga koji je radi nas postao čovjekom i trudimo se, uz pomoć njegove milosti, učiniti naš svijet humanijim i dostojnijim mjestom za današnju i buduću djecu.
[…]

Vama, draga braćo i sestre, iz cijelog svijeta koji ste se okupili na ovome Trgu i svima vama iz različitih zemalja koji ste povezani posredstvom radija, televizije i drugih sredstava komunikacije, upućujem svoj srdačan pozdrav.

Neka rođenje Krista Spasitelja obnovi srca, pobudi želju za izgrađivanjem budućnosti u kojoj će biti više bratstva i solidarnosti te svima donese radost i nadu. Sretan Božić!