Vigilija Dana Vojne biskupije - svetkovine Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta

Dragi prijatelji, braćo i sestre u Isusu Kristu!
Proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana zaštitnice Vojne biskupije odnosno obilježavanje 10. obljetnice vojno-redarstvene akcije “Oluja”, odvija se u ozračju posebne radosti, kako to ističu i današnja liturgijska čitanja.
U prvom čitanju susrećemo se s prorokom Sofonijem, koji s radošću najavljuje dolazak Spasitelja svijeta. Stoga i kliče: “Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj iz svega srca… Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj!” (Sef 3,14-15).
Na tu istu mesijansku radost nadovezuje se i današnje evanđelje koje govori o ispunjenju prorokovih riječi po Blaženoj Djevici Mariji, koja je prihvatila biti majkom Spasitelja svijeta. Njezina rođakinja Elizabeta, nadahnuta Duhom Božjim, u prigodi susreta s Marijom prepoznaje majku budućeg Mesije i Spasitelja te kliče: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe Tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?” (Lk 1,42-43).
A Sv. Ivan riječi današnjeg drugog čitanja primjenjuje na Blaženu Djevicu Mariju, koja “u porođajnim bolima i mukama rađanja” (Otk 12,2) prihvaća Spasiteljevo rođenje. Ona, prihvaćajući život po rađanju, ulazi u borbu sa Zmajem, začetnikom mržnje i zla, neprijateljem Boga i čovjeka.
Dakle, u današnjoj Riječi Božjoj susrećemo se s Božjim pozivom čovjeku i iskustvom kako po čovjekovu odazivu može doći do pozitivne promjene na dobro i dogoditi se spasenje. To je put Isusa Krista, rođena od Blažene Djevice Marije, koji je svojom mukom, smrću i uskrsnućem pobijedio Zloga i donio novu i sigurnu nadu pobjede dobra nad zlim.
Braćo i sestre! Zlo je prisutno u svijetu i danas. Zar nam već papa Pavao VI. nije doviknuo da ondje gdje se niječe život, gdje se ustaje protiv naravnog zakona, gdje se ide protiv Boga – tu osjećamo prisutnost Zloga! A tu prisutnost Zloga doživjeli smo i mi u ratnim stradanjima, u ubojstvima nevinih, u nepoštivanju prava na dom, u vremenu Domovinskog rata, u vremenima progonstva i “Jeremijinih tužaljki” vukovarskih, kninskih, škabrnjskih i drugih majki.
I zato danas, kada razmišljamo o apokaliptičkom znaku sukoba na nebu, što podsjeća na globalni sudar između dobra i zla, uočavamo kako je Marija, majka Isusova, imala posebnu ulogu u pobjedi dobra i slobode. Prije svega kao pomoćnica i suradnica, koja se kao takva za vrijeme svoga zemaljskog života više puta istakla u posredničkoj ulozi, a tu ulogu nije prestala vršiti kroz dvomilenijsku povijest Crkve. Dapače, ona i danas pomaže svojoj djeci koja su na putu prema vječnosti. I zato je Hrvati nazivaju Najvjernijom odvjetnicom, a zato su je i naši branitelji prihvatili za svoju majku, pomoćnicu i braniteljicu.
Dragi prijatelji! U tom svjetlu možemo i trebamo promatrati događanja u našoj zemlji u vrijeme Domovinskog rata. Rijetki su očekivali da će nas pogoditi ono zlo koje se dogodilo 1991. Ali, tim su nemilim događajima prethodila vremena u kojima su neki proglašavali svijet bez Boga kao sretnu budućnost.
U tome vidimo i one koji su zamišljali stvaranje Velike Srbije uz pomoć ideologa i političkih vođa kojima nije bilo stalo do ljudskog dostojanstva, do čovjeka kao brata Isusa Krista. U nepoštivanju države u kojoj su živjeli išli su do stvaranja svoje paradržave, tzv. “Republike Krajine” sa sjedištem u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu. Tim potezima bio je zgažen i čovjek koji se, nošen zdravim nacionalnim duhom i podržavan od svoje Crkve, nakon duge vladavine bezbožne ideologije komunizma, po prvi put slobodno opredijelio za demokraciju i državnu neovisnost.
Očekivala je mlada država pomoć od Zapada, u koji je polagala nadu, ali, nažalost, ne možemo reći da smo u svojim stremljenjima bili shvaćeni. I dogodilo se najveće zlo koje može čovjeka pogoditi – terorizam i ratna agresija u kojoj je proliveno mnogo nevine krvi a mnogi su ostali bez doma i domovine.
U tim strašnim danima poginulo je dvanaestak tisuća osoba, uglavnom nevinih civila, od čega 600 ljudi u područjima koje su štitile međunarodne snage. Uništeno je više od 1400 sakralnih objekata, porušeni su brojni domovi, škole, bolnice, obeščašćene mnoge katoličke crkve, bilo je okupirano preko 25 posto teritorija Hrvatske. Dogodilo se vrijeme vladanja Zloga, o kojemu nam govori Knjiga Otkrivenja.
Razmišljajući danas o tim događajima, pokušavamo shvatiti te trenutke u kojima slabo naoružani branitelji izlaze na prve crte bojišnice da budu jaki štit i bedem, da se ne ponovi ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Srebrenica, ni Voćin ni ijedno mjesto masovnih grobnica. U toj gesti otkriva se velikodušnost naših branitelja i prepoznaje se onaj Kristov poziv da budemo spremni ljubiti dotle da dademo život za svoje prijatelje.

Upravo u tome vidimo i opravdanost vojno-redarstvenih operacija pod vodstvom hrvatskog vrhovništva na čelu s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, u kojima će “Oluja” biti kruna, a kojima se ne osvaja tuđe nego se želi prekinuti sotonski pir napada i na naše gradove te zaustaviti iseljavanje s područja gdje su vladali agresori i terorizirali narod, nažalost često pred očima međunarodnih snaga.
Zato su i hrvatski biskupi u svojoj izjavi od 5. kolovoza 1995. istaknuli: “Sva nastojanja da se mirnim putem riješi ova nepravda nanesena našem narodu i Crkvi u Hrvatskoj, ostala su nažalost bezuspješna. Stoga je vrhovno vodstvo smatralo legitimnom i moralnom odluku da se oružanom intervencijom povrati ono što je bilo silom zaposjednuto i zadržavano.” Ovome valja dodati i činjenicu da Hrvatski narod nikada nije želio rat. Stoga je Hrvatska bila prisiljena stvoriti red.
Prema tome vojno- redarstvena akcija “Oluja” bila je moralan i opravdan čin. Zato svako nazivanje te operacije zločinačkom iskače iz etičko-pravnih okvira te pokazuje nepoznavanje situacije na terenu ili odobravanje protupravnih i neetičkih djela agresora.
Nažalost, i taj trenutak agresor je pokušao iskoristiti tražeći od svojih sunarodnjaka da napuste oslobođeno područje, htijući izazvati “lažnu samilost” međunarodne zajednice, što danas pretvara u progon.
U tom svjetlu treba prosuđivati i zle čine koji su se dogodili. Naime, nikako se ne mogu izjednačiti zločini koji su unaprijed i smišljeno planirani, s onima koji su počinjeni u samoobrani. Dojam je da se neprestano ističe ove posljednje, a prve, tj. one koji su unaprijed planirani, vrlo malo se spominje ili potpuno prešućuje.
Stoga nas iznenađuje prešućivanje istine o Domovinskom rata, kao i sve rjeđe spominjanje uzrokâ i posljedicâ rata. Boli nas također iskrivljavanje istine o našim braniteljima, čime se obezvrjeđuje njihova ljubav i požrtvovnost, koja je došla posebno do izražaja u trenutku kad je trebalo vlastiti život založiti u obranu doma, obitelji i Domovine.
Svjedoci smo također sve jačeg medijskog nametanja kulta negativnoga, kulta sumnjičenja i tužakanja, kao da u ovoj zemlji nema ništa pozitivnoga. Tome se valja svjesno odupirati, znajući odakle podvale dolaze.
Ratna stradanja ostavila su duboke traume i psihičke posljedice kod mnogih branitelja i njihovih obitelji. Stoga još jednom želim naglasiti da je važno sve ovo imati pred sobom, kako nam netko ne bi samovoljno i neobjektivno pisao i tumačio povijest, a dokumente i činjenice necjelovito prikazivao. Jer, necjelovita istina i poluistina uvijek je izvor dezinformacija, laži, nesporazuma, optužbi, nepravdi i poniženja. Cjelovita pak istina, iznesena u pravdi i ljubavi, oslobodit će nas, poručuje Isus Krist (v. Iv 8,32).
Sve ovo, braćo i sestre, može narušiti pravu sliku Hrvatske, poglavito u Europi, koja i sama ima svojih problema i afera. Isticanjem negativnoga ne može se stvarati pozitivna slika svijeta i Europe, a takav stav ujedno odmaže odgoju obitelji i mladih. Ne možemo u svemu tome ne prepoznati onu kataklizmu iz Apokalipse, onaj sukob između života i smrti, između dobra i zla, između ljubavi i mržnje. Stoga slavimo upravo danas, kako bismo shvatili da smo pozvani na nasljedovanje života, dobra i ljubavi.
Slaveći danas Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan zaštitnice Vojne biskupije, želimo se zahvaliti Bogu i ljudima. Najprije Bogu od kojega dolazi svako dobro, poglavito za dar slobode i mira, te ljudima koji su dali sve od sebe, pa i sami sebe, u želji da se suprotstave terorizmu i ratnoj agresiji. Želimo se također zahvaliti Majci Mariji, koju štujemo kao Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, na zagovoru i pomoći koju nam je pružala.
Ponavljam, što sam istaknuo u svojoj Poruci za ovaj Dan, da se želimo zahvaliti svim ljudima, poglavito hrvatskim braniteljima, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, koji su podnijeli najveći teret kad se radilo o biti i ne biti Hrvatskog naroda. Stoga oni i sada zaslužuju posebno priznanje i zahvalu što danas stojimo kao svoji na svome.
Naša posebna hvala pripada i Sv. Ocu Ivanu Pavlu II, koji nas je u vrijeme Domovinskog rata posjetio, a potom sa svoja dva posjeta ohrabrio na putu dobra.
I dok vam, dragi prijatelji, čestitam domovinski i biskupijski blagdan, želim vas sve potaknuti da zajedno gradimo ljepše dane, u kojima će biti manje afera i optužaba, više zauzetosti oko općeg dobra i probitka svakog pojedinca, više priznanja i zahvale Bogu i dobrim ljudima na njihovoj žrtvi. Samo na sigurnim načelima poštenja i čestitosti, sloge i zajedništva, odgovorno i složno možemo ostvariti opće dobro i izgrađivati našu Domovinu na temeljima Kristova Evanđelja, koje nas poziva na služenje.
I današnji čin blagoslova lika naše zaštitnice Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, koja nas povezuje sa slavnim danima naše prošlosti, bit će znak da želimo, pod zagovorom “Nje koja je sačuvala lozu našu”, i dalje graditi Isusovo novo doba i novi svijet duhovnih i domoljubnih vrednota, i to usprkos “protivnim vjetrovima”. Mi kao kršćani, poučeni mnogim iskustvima iz naše dične prošlosti, osobito bljeskom slobode prije deset godina, vjerujemo da se može izgraditi i ono što je ljudskim snagama neostvarivo, jer Biblija nam posvješćuje da “Bogu ništa nije nemoguće!” (Lk 1,37).
Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Svetoga Duha neka budu uvijek s vama! Amen.