Novi Temeljni zakon Države Vatikanskog Grada, koji je u subotu 13. svibnja donio papa Franjo, odgovara na potrebu da se slijede reforme koje promiče njegov pontifikat s ciljem novog misionarskog poticaja za cijelu Crkvu. To je, ukratko, ono što je u intervjuu za Vatikanski radio i Vatican News rekao profesor Vincenzo Buonomo, profesor međunarodnog prava i rektor Papinskog lateranskog sveučilišta. Posebno treba istaknuti novi sastav Papinskog povjerenstva koje više neće činiti samo kardinali, već će biti otvoren i laikinjama i laicima.

Profesore Buonomo, kako se novi vatikanski „Ustav“ uklapa u okvire reformi pontifikata pape Franje?

Uklapa se u okvir reformi koji – kao što je papa Franjo uvijek govorio – nema pretpostavku uređivanja na apstraktan način te koji iznad svega uvijek uzima u obzir ono što je prethodno učinjeno, nego nastoji poboljšati neke važne aspekte koji su danas neophodni. Također u slučaju Države Vatikanskog Grada postaje potrebno ne samo pozivati se na tradiciju, koja seže od 1929. do danas, već i razumjeti koji su kontinuirani razvoji kojima je sama država podvrgnuta, kao i u odnosu na stvarnosti izvan same države, za što postaje neophodno te je postalo nužno i stvarno imati novi Temeljni zakon, odnosno pravila koja mogu regulirati funkcioniranje države, ali i djelovanje drugih zakona koji postoje u državi.

Ovom reformom u Temeljni zakon ulazi načelo prilagodbe vatikanskih normi međunarodnim obvezama koje je Sveta Stolica preuzela za Državu Vatikanskoga Grada…

Vjerujem da u ovom slučaju donekle vraća i instrumentalna funkcija države. Kada je Pio XI. definirao ovu funkciju kao važnu za jamčenje slobode i neovisnosti Apostolske Stolice, a time i teritorija, u to vrijeme kao i danas, postalo je i postaje neophodno da se može nekako djelovati bez smetnji izvana. Ali to ne znači neprihvaćanje onoga što se na međunarodnoj razini predlaže za reguliranje toliko mnogo aspekata. Posljednjih godina Sveta Stolica i državni sustav Vatikana sve se više prilagođavaju novim propisima i to prije svega onim propisima koji državi mogu dati potreban poticaj da jamči ono što je misionarska djelatnost države, jer je to aspekt koji se snažno naglašava i zakon ga ponovno uzima u obzir: odnosno, misionarsku narav države, jer je izravno u službi učiteljstva Crkve i u službi (munus) vrhovnog pape. Međunarodni aspekti također se provode glede nadležnosti Uprave Države Vatikanskog Grada (Governatorato). Zakon definira neke isključive zadaće Uprave, a to su zadaće koje Uprava Države Vatikanskog Grada može obavljati samo s pozivanjem na međunarodna pravila. Sigurnost, zaštita okoliša, ekonomske aktivnosti, zaštita umjetničke baštine, povezanost na primjer u smislu mreža kako s tehničkog tako i s upravljačkog stajališta, danas su određeni i povezani s propisima ili pravilima ponašanja na međunarodnoj razini. Dakle, još više postoji ta želja da se može standardizirati i povezati sa stvarnošću koja je globalni prostor u koji je umetnuta i Država Vatikanskoga Grada.

Kako se mijenjaju Papinsko povjerenstvo i druga državna tijela?

Čitanje Zakona odmah nas dovodi do zaključka da je došlo do promjene terminologije. Riječ „vlasti“ („poteri“) koristi se samo za vrhovnog papu. S druge strane, ostali državni organi vrše „funkcije“: zakonodavne, izvršne i sudske. Mislim da je ovo prva novina koju uvodi novi Zakon. Uspoređujući ga s ovim koji je trenutačno na snazi, Povjerenstvo više nije samo povjerenstvo kardinala, već uz kardinale mogu biti i drugi članovi koje imenuje papa. Tako da svaki pripadnik Božjeg naroda, u različitim statusima i rodovima, može biti dio toga. A onda Povjerenstvo dobiva isključivu zadaću autentičnog tumačenja zakona države. Treća novost je da Povjerenstvu pomažu državni savjetnici („consiglieri dello Stato“) koji će, međutim, sada činiti poseban kolegij, dakle kolegijalno tijelo kojim predsjedava glavni državni savjetnik. Ovo je novo. Što se tiče funkcije predsjednika Uprave Države Vatikanskog Grada, on više nije samo izvršna nego i nadzorna funkcija te je još most između Papinskog povjerenstva i Uprave Države Vatikanskog Grada, stoga je izravna poveznica za pitanja koja su najrelevantnija i važna za život države: predsjednik je izravna veza sa Svetim Ocem.

U Temeljnom zakonu sada postoji precizna regulacija preventivnog i konačnog proračuna Vatikana…

Put koji je naznačio papa Franjo vrlo je jednostavan, ali to je put koji zahtijeva dijeljenje. On govori o jasnoći, transparentnosti, korektnosti u gospodarskom djelovanju. Stoga sada novi Zakon predviđa državni proračun koji više nije tek proračun koji svake godine predstavlja Uprava Države Vatikanskog Grada, već zakon koji je povezan s međunarodnim računovodstvenim i planskim kriterijima. Naime, zakon govori o trogodišnjem planiranju državnog proračuna. A smatram da je to iskorak, upravo zbog racionalizacije korištenja resursa i funkcija koje oni moraju imati i u smislu raspodjele, a zatim i u smislu korištenja. Istodobno se uvodi unutarnji mehanizam države koji ima zadaću provoditi tzv. računovodstvenu kontrolu i reviziju koja će potom biti usklađena s ostalim oblicima kontrole koji postoje u kontekstu stvarnosti Svete Stolice.