Istina je prava novost.

Vinkovci: Misa za domovinu i poginule branitelje

Sada smo svoji na svome i svoju domovinu moramo iz dana u dan više ljubiti, voljeti, za nju raditi, živjeti, a one koji su dali svoje živote ne smijemo nikada zaboraviti

Vinkovci, (IKA) – U povodu Dana neovisnosti Republike Hrvatske svečanu misu za domovinu i poginule hrvatske branitelje 8. listopada u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona predvodio je domaći župnik i dekan Vinkovačkoga dekanata mons. Tadija Pranjić. “I dok je Hrvatski sabor donosio povijesnu odluku kao izraz tisućljetne želje hrvatskoga naroda, tisuće granata padalo je i na Vinkovce, a Vukovar se borio u grču svoje patnje i boli. Sela istočne Slavonije u to su doba već bila okupirana od zloglasne agresorske srbijanske vojske i njihovih paravojnih jedinica, a ovi prostori na kojima se mi nalazimo već su bili teško ranjeni. Bio je spaljen župni ured, crkva teško oštećena, agresorska vojska je bila samo na 400 metara od naše bolnice u kojoj je bilo puno ranjenika, no, moramo priznati, imali smo jednu sreću koju nam je dao Bog i na poseban način Majka Božja, da smo imali hrabru vojsku, jednu mladost i policiju koja je branila ovaj grad i obranila, a koji se nalazio u poluokruženju. I zato danas na ovaj oltar stavljamo cijelu našu domovinu Hrvatsku, sve živote onih koji su poginuli braneći čast i slobodu hrvatskoga naroda i sve one koje još nismo pronašli, za čije grobove ne znamo”, rekao je mons. Pranjić. Govorio je i o tome kako hrvatski narod mora biti svjestan, a što možda ponekad zaboravi, da je sloboda najveći dar i među najvećim blagodatima koje Bog podijeli jednome narodu. “Nismo je stekli tek tako, nego smo se za nju borili i čekali stoljećima kada ćemo biti svoji na svome. Sada smo svoji na svome i tu svoju domovinu moramo iz dana u dan više ljubiti, voljeti, za nju raditi, živjeti, a one koji su dali svoje živote ne smijemo nikada zaboraviti. Da nije bilo naše vojske, oružanih redarstvenih snaga, niti ove crkve ne bi bilo, niti nas ovdje. Tko zna gdje bi bili po tuđim zemljama kao što je često puta bila sudbina Hrvata koji su krenuli progonjeni od mnogih režima u daleke tuđe zemlje. Sad smo svoji na svome. I to moramo znati, toga moramo biti svjesni i ne smijemo to nikada zaboraviti”, poručio je mons. Pranjić. Misno slavlje animirao je domaći župni Mješoviti pjevački zbor Sv. Cecilija.