Vinkovci, (IKA) – U povodu dvadesete obljetnice mučki ubijenih, a potom masakriranih dvanaest hrvatskih redarstvenika misu zadušnicu u središnjoj vinkovačkoj crkvi Svetih Euzebija i Poliona u ponedjeljak 2. svibnja, predvodio je vojni biskup Juraj Jezerinac. Koncelebrirala su petorica svećenika među kojima i generalni vikar Vojnog ordinarijata o. Jakov Mamić koji je i propovijedao. Govoreći o mučkom ubojstvu dvanaestorice hrvatskih redarstvenika, Mamić je rekao kako ih je ubila ruka kojima tuđi ljudski život ne predstavlja ništa, a žudnja za tuđom zemljom, hrana je bez koje ne mogu. Govorio je o tome kako je za Crkvu važna istina Boga i čovjeka te kako Crkva moli za smjelost. „Potrebna joj je smjelost da kaže istinu jer je istina danas zatočena. Potrebna joj je smjelost da navijesti Isusa kao Spasitelja jer ga danas drugi bogovi žele marginalizirati. Potrebna je smjelost Crkvi danas da se zauzme za čovjeka jer je danas čovjek sve više predmet tržišta. Potrebna je smjelost Crkvi danas da se založi za moralnost odnosa i poziva jer danas sve više prevladavaju interesi”.
O. Mamić je rekao kako gledajući današnje stanje Crkve čini se da se vremena nisu puno promijenila od dana pracrkve do danas. „Tisućljeća povijesti Crkve i kršćanskoga naroda svjedoče da se sami Bog pobrine da u svakom vremenu ima onih koji će osporavati Crkvu i tako joj pomoći da bude čistija i da više bude slika svoga Gospodina. Najveća mogućnost približavanja Crkve Kristu je ona u kojoj svojom mučeništvom krvlju Crkva pere svoje mrlje i otkupljuje s Kristom grijeh svijeta. Crkva zbog toga mora biti zahvalna Bogu jer to je način da pouči narod kako i njegova mučeništva imaju snagu križa Kristova”, rekao je propovjednik. Iako je ovaj oblik svjedočenja mučeništva i vjerom svojstven Crkvi, ipak se ponekad može primijeniti i na narod kao takav osobito na neke sinove i kćeri naroda. Rekao je također da ako je Crkvi potrebna katarza s obzirom na njezin identitet i poslanje, i narodu je potrebna katarza, pročišćenje. „Narodu je potrebna ona katarza koja će ga osvijestiti, glede samoga sebe znati tko je, glede vlastite povijesti znati koja je i kakva je. Glede svojega sada obuzeti smo poniženjima, nesigurnošću, podjelama i podvalama. Potrebna je katarza glede svoje budućnosti tj. znati kamo idemo ako nastavimo ovim putem i kakav nam ishod jamči nada koju danas njegujemo. Katarza naroda najučinkovitije se događa kao i ona Crkve kroz križ, zato pogibiju dvanaestorice hrvatskih policajaca 1991. godine u Borovu Selu smijemo promatrati i kroz prizmu zova i hrvatskih mučenika nama danas da pročistimo dioptriju svoje pameti i srca glede vrednovanja i poštovanja ovakvih žrtvenih događaja u svojoj povijesti, a osobito u nedavnoj povijesti Domovinskoga rata. Tako u Borovu Selu možemo otkriti i svoju mogućnost da budemo ljudi koji će se s poštovanjem i zahvalnošću odnositi prema ovakvim smrtima jer nas mogu dovesti do istinske narodne katarze u odnosu na povijest, u odnosu na sadašnje vrijeme i u odnosu na budućnost. Naša katarza bit će ozbiljna zahvalnost, naš ozbiljan odnos prema braniteljima ove zemlje na svim razinama njihovih ljudskih potreba. Naša katarza bit će drugačiji odnos prema vrijednostima za koje su ginuli”, rekao je o. Mamić.
Borovo Selo mjesto je pogibije hrvatskih sinova koji su stradali pri zadatku oslobađanja zarobljenih kolega. Došli su ih osloboditi od ljudi kojima je mržnja hrana, a ruka oružje. „Upravo taj motiv dolaska i sam dolazak dvanaestorice policajaca u Borovo Selo, a osobito njihova smrt odlična je prilika da kroz prizmu pročišćenja premislimo smisao ovog događaja u ovom našem sada”, rekao je o. Mamić i nastavio: „Ova nam smrt ne treba služiti kao predmet kojim se bavimo, nego kao događaj kojeg štujemo i koji viče: preispitajte svoja životna stajališta glede vrijednosti i razloga koji su ove ljude u smrt odveli: sloboda, domoljublje i čovjekoljublje. Stravična je stvar, naime, biti u rukama ljudi koji ne znaju drugačije s tobom nego ubiti te, sravično je biti u rukama ljudi koji se raduju prolivenoj krvi osobito onih koji nisu njihovog roda i svjetonazora, stravično je biti u rukama ljudi koji su sretni jer ti ne daju da budeš slobodan. S tog stajališta Borovo Selo je smrt pravde, smrt slobode, smrt suživota, smrt nade, smrt čovjeka kao takvog. Svjedoci smo da i danas postoji neko ovakvo Borovo Selo. Ono postoji danas na drugačiji, perfidniji način nego prije dvadeset godina. Ono je danas možda u nekom središtu Europe, ima svoje podružnice u mnogim sudištima, srcima i mislima i odlukama ljudi koji imaju i imaše vlast i mogućnost nevjerojatnog iživljavanja nad ljudima. Danas je možda neko skriveno Borovo Selo ponekad prepoznatljivo u medijima, u ponekim dnevnicima, nerijetko u tiskovinama. Začuđujuće je da se Borovo Selo nalazi i u tzv. civilnim društvima, udrugama, nerijetko u maskiranim dužnosnicima političke i drugih javnih odgovornosti. Danas je možda Borovo Selo unošenje straha i nesigurnosti u branitelje naše, poziv i na obavijesne razgovore, sijanje straha u njihove, ionako slomljene živote. Čemu ovakva Borova Sela, tko su im arhitekti i tko su graditelji? Danas je možda Borovo Selo sarkastični i ponekad ironizirajući govor o Domovinskom ratu o raznim smrtima, ali i začuđujuća šutnja medija, nevjerojatna šutnja našeg intelektualnog svijeta, šutnja civilnih društava, šutnja sindikata i radnika”, istaknuo je o. Mamić.
Predvoditelj misnoga slavlja biskup Jezerinac rekao je: „Okupili smo se ovdje kako bismo zahvalili Bogu na tim dragim ljudima, roditeljima koji su ih odgojili u duhu vjere i domoljublja. U ovom trenutku ne možemo ne misliti i na naše hrvatske generale u Haagu, molimo i za njih da se sretno vrate jer njima se toliko ne sudi osobno koliko se sudi hrvatskom narodu jer se usudio biti slobodnim. Ponavljam: jer se usudio biti slobodnim pa i ta posljednja bitka vjerujem da će biti dobivena”.
Na misi su sudjelovali, među ostalima, predsjednik i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić i Vladimir Šeks, saborski zastupnici, ravnatelj policije Oliver Grbić s tajnicima, župan Vukovarsko-srijemske županije Božo Galić, načelnik Policijske uprave vukovarsko-srijemske Ivan Matić, načelnici i tajnici Ministarstva unutarnjih poslova, gradonačelnik Vinkovaca dr. Mladen Karlić, predstavnici Hrvatske vojske, braniteljske udruge proistekle iz Domovinskoga rata, predstavnici sudske, izvršne vlasti u Vukovarsko-srijemskoj županiji i gradu Vinkovcima.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti pjevački župni zbor „Sv. Cecilija”.
Stipan Bošnjak iz Nuštra (r. 1956.), Antun Grbavac iz Nijemaca (r. 1961.), Josip Culej iz Jarmine (r. 1966.), Mladen Šarić iz Novih Jankovaca (r. 1965.), Zdenko Perica iz Nuštra (r. 1965.), Zoran Grašić iz Otoka (r. 1969.), Ivica Vučić iz Vinkovaca (r. 1961.), Luka Crnković iz Otoka (r. 1970.), Marinko Petrušić iz Tovarnika (r. 1966.), Janko Čović iz Ivankova (r. 1965.), Željko Hrala iz Ivankova (r. 1968.) i Mladen Čatić iz Županje (r. 1971.), dvanaestorica su iz zasjede ubijenih hrvatskih redarstvenika koji su 2. svibnja 1991. godine krenuli u Borovo Selo kako bi oslobodili dvojicu svojih kolega – hrvatskih policajaca, koji su nakon redovite ophodnje zarobljeni u Borovu Selu od pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Ubijene su redarstvenike srpski teroristi masakrirali.