Vinkovci, (IKA) – U prigodi blagdana sv. Ilije, proroka, zaštitnika grada Vinkovaca i Dana Grada, koji se slavi 20. srpnja, središnje euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima u nedjelju 16. srpnja, predvodio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić. Na početku misnoga slavlja, istaknuo je kako se Vinkovci ubrajaju među najstarije gradove Europe. „Kad smo dobili svoju slobodu, kada se Hrvatska osamostalila, tadašnje Poglavarstvo je odlučilo izabrati zaštitnika ovom gradu, i nije se prevarilo. Izabralo je jednog od najstarijih starozavjetnih proroka – sv. Iliju, proroka, kojemu je Bog, u njegovu poslanju, dao i posebnu zadaću, za koga postoji vjerovanje, da će doći u posljednja vremena, prije konačna Kristova dolaska. I zato danas, ovu svetu misu, prikazujem za grad Vinkovce, sve njegove žitelje, sve obitelji, za one koji predvode Grad. Na poseban način prikazujem i za one koji su u najsudbonosnijim trenutcima povijesti ovoga grada dali svoje živote za obranu grada Vinkovaca. To su predstavnici Oružanih i redarstvenih snaga Republike Hrvatske, na poseban način redarstvenih snaga koje su bile prva organizirana snaga u vrijeme početka velikosrpske agresije na ovaj grad, koji je bio i prvi grad na koji su bile ispaljene granate iz minobacača. I naša policija, moramo priznati, bila je prva oružana sila, koja je tada dala otpor, i na njezinim temeljima je kasnije nastala jedna sjajna, možemo reći ponosna, moralna i etična vojska, ponajprije Zbor narodne garde, a kasnije Oružane snage Republike Hrvatske, na koje smo ponosni i koje su našu Domovinu oslobodile od zloglasnog agresora. Na oltar danas stavljam i sve nestale, a s pravom mogu reći i cijelu našu Domovinu Hrvatsku pod zaštitu Sv. Ilije i zagovor Majke Božje”, rekao je mons. Pranjić.
U homiliji je propovjednik istaknuo da je Dan Grada prigoda prisjetiti se i ne tako davne prošlosti u kojoj je ovaj grad, možda najteže u prošlosti prošao, kada su mu se približile tama i mrak sa svih strana, kada su mu proricali zlu kob i sudbinu, a time i svima nama, „ali je u našim srcima gorjela ipak jedna neugasiva nada da mržnja i nepravda ne mogu imati konačnu riječ u životu čovjeka, jednoga grada ili jedne države”, rekao je župnik. „Današnje Evanđelje govori tako snažno i slikovito da u svakom čovjeku, tako je bilo i u povijesti ljudskoga roda, postoje dvije životne stvarnosti: stvarnost dobra i stvarnost zla. Obje se stvarnosti očituju preko čovjeka. Kada gledamo sve Isusove govore apostolima, tim im je govorima usadio u srce ono sjeme koje neće istrunuti zato što je palo na kamen, trnje, ili suhu i bezvodnu zemlju, nego će pasti na plodno tlo naših duša i srdaca i donijeti plod dobra koje je Isus donio na ovaj svijet. Jedna od najljepših rečenica napisanih o Kristu glasi: ‘Prolazio je Zemljom čineći dobro.’ Nema ljepše rečenice izgovorene za jednoga čovjeka na kraju njegova životnoga puta, a Isus je te riječi htio usaditi ne samo u srce prve Crkve i apostolskih vremena, nego na sve generacije do naših generacija koje su osjetile stvarnosti dobra i plemenitosti u ljudima koji su u najpresudnijim trenutcima obranili i spasili ovaj grad od neizrecive mržnje i agonije u kojoj se našla i cijela naša Domovina Hrvatska”, rekao je mons. Pranjić. Prisjetio se noći kada je gorjela župna crkva u kasnim noćnim satima i kad ga je u Kriznom štabu telefonski zvao tadašnji biskup Ćiril Kos i pitao vode li se u Vinkovcima ulične borbe i da JNA i četnici ulaze Jelačićevom ulicom prema središtu grada. Prisjetio se i kako je neprijatelj govorio: ‘Vidimo se ujutro na kavi u Vinkovcima.’ „Prevarili su se zbog toga što zlo nikada ne može pobijediti dobro. Mi kao narod, kako god nam je tada bilo teško, vjerovali smo da će pobijediti dobro. Dobro je pobijedilo uz velike žrtve,uz one koji su branili i obranili ovaj grad, jer se tu noć dogodio jedan od najvećih zločina u povijesti Europe: dok je gorjela vinkovačka crkva, streljani su ranjenici vukovarske bolnice na Ovčari. Zločin koji dosad nije kažnjen. Mislili su da će time pobijediti, ali mržnja nikada nije imala budućnost, nego ona druga životna stvarnost o kojoj Isus govori, stvarnost dobra, stvarnost dobroga sjemena koje donosi stostruko uroda u smislu dobra, kršćanskoga milosrđa, plemenitosti, dobrote, čovjekoljublja, svega onoga po čemu je bio poznat hod Katoličke Crkve do danas”, rekao je domaći župnik. Također se osvrnuo i na agoniju blagopokojnoga kardinala Alojzija Stepinca, o kojemu se u posljednje vrijeme mnogo pisalo i govorilo i čemu je došao kraj, koji je u svojoj službi kao svećenik i biskup bio ubačen u vrtlog stravičnih zbivanja Drugoga svjetskoga rata, ali se nije dao smesti. Razlikovao je dobro od zla. Ostao je čovjek moralan i pravedan, braneći i štiteći dostojanstvo svakoga čovjeka, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost, makar su mnogi to htjeli pogaziti i pogazili su i proglasili ga ratnim zločincem. Došlo je doba kada će njegova slika zasjati na stotinama oltara crkava u cijelom katoličkom svijetu, ne samo u Hrvatskoj, kako što je rekao predsjednik Njemačke biskupske konferencije, da bi grob Alojzija Stepinca trebao postati središte, mjesto hodočašća cijele Europe, jer je bio pravednik u jednom teškom i strašnom vremenu. Sačuvao je svoje dostojanstvo, dostojanstvo svoga naroda i dostojanstvo Katoličke Crkve. Tako i Katolička Crkva u ovom gradu, u trenutcima koji su bili teški, nastojala je ostati i ostala je dosljedna svojim načelima, sačuvala je svoje dostojanstvo, dostojanstvo svojih branitelja kojima je uvijek ostala zahvalna, pratila ih je s najvećim poštovanjem, za njih se molila, s njihovim obiteljima dijelila sudbinu, dijelila sudbinu grada Vinkovaca do današnjih dana, jer je to konačno i njezino poslanje. U dušu i srce ovoga grada usađeno je davno Isusovo sjeme dobrote. Mi pripadamo najstarijim katoličkim narodima Europe i ta se dobrota razvijala iz dana u dan i zahvatila je srca hrvatskoga naroda i mi smo u svijetu poznati po tome da smo katolici, da smo duboko vezani sa Svetom Stolicom, s rimskim Papom, koji su nam uvijek bili najveća podrška i u posljednjim zbivanjima na ovim prostorima u teškim vremenima. Danas živimo u slobodi i zato pod ovom svetom misom zahvalimo Bogu, i na poseban način zahvalimo onima koji su najzaslužniji za slobodu našega naroda, koji su dali svoje živote, a to su hrvatski vojnici i redarstvenici, to su oni za čije grobove još ne znamo, oni su najzaslužniji i s tadašnjim političkim vodstvom na čelu s predsjednikom dr. Tuđmanom, koji je vodio državu u teškim i sudbonosnim trenutcima, kada nas mnoge moćne zapadne diplomacije nisu priželjkivale, a što dobro zna Katolička Crkva, s istinom da pravda mora pobijediti. Pravda je i pobijedila i naša je Domovina danas slobodna, i naši Vinkovci su danas slobodni, i zato neka radosno slavi blagdan Sv. Ilije, proroka”, rekao je mons. Pranjić.
Na svečanom misnom slavlju prisustvovali su, među ostalim, gradonačelnik Grada Vinkovaca Ivan Bosančić u pratnji supruge, zamjenici gradonačelnika dr. Kata Krešić i Gabrijel Šokičić, predsjednik Gradskoga vijeća dr. Mladen Karlić, pročelnici Gradske uprave, izaslanik vukovarsko-srijemskog župana – dožupan Josip Dabro, načelnik Policijske uprave vukovarsko-srijemske Miro Bradić i članovi Udruge „Vinkovački šokački rodovi” odjeveni u narodno ruho. Pjevanje je predvodio domaći Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija” s voditeljicom i orguljašicom profesoricom Dubravkom Vukovarac.