Zagreb, 9. 1. 1999. (IKA) – Pod geslom “Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac…” (1Iv 3, 1) održana je od 5. do 8. siječnja u Velikoj dvorani Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa u Zagrebu 26. Katehetska zimska škola “Kateheza u cjelovitom pastoralu Crkve”. U radu škole sudjelovalo je više od 600 redovnica te ostalih vjeroučitelja i vjeroučiteljica koji rade u školi i u župnom pastoralu u republikama Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u susjednim zemljama. Uoči otvorenja škole nazočne je pozdravila predsjednica Pastoralne komisije s. mr. Valentina Mandarić, a posebno novoimenovanoga zagrebačkog pomoćnog biskupa Josipa Mrzljaka, predstojnika Nacionalnoga katehetskog ureda mons. dr. Milana Šimunovića, predstojnika Katehetskog instituta KBF-a prof. dr. Josipa Baričevića, rektora sjemeništa prelata dr. Jurja Batelju, predstojnika Katehetskog ureda Zagrebačke nadbiskupije dr. Josipa Jakšića, predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara don Stjepana Bolkovca, pomoćnika generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije dr. Ivana Ćubelića, predsjednicu Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Elviru Krišto te ostale visoke goste.
Pozdravne riječi umjesto zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića uputio je biskup Mrzljak. Nazočne su još pozdravili dr. Baričević, prelat dr. Batelja, don Stjepan Bolkovac te s. Elvira Krišto, koja je i službeno otvorila školu.
Prvo predavanje pod nazivom “Uloga župne zajednice u katehetskom pastoralu – novi oblici” održao je mons. dr. Šimunović, koji je kazao kako eklezijalnost bitno obilježuje svaku katehetsku aktivnost. “U potrazi za ‘novim’ govorom vjere” bio je naziv predavanja dr. Gabrijele Šabić, koja je istaknula kako je jezik unutarnja kvaliteta ljudskog života, mogućnost ljudskog života, odnosno suživota s drugima. O recepciji novoga katehetskog direktorija govorio je dr. Alojzije Hoblaj, koji je, navodeći motive za nastanak novog direktorija, istaknuo kako je jedan od važnih bio da se kateheza poveže s liturgijom. Dr. Jure Zečević je govorio o ekumenski i dijaloški usmjerenoj katehezi, ističući kako će ekumenskom zahtjevu konfesionalni vjeronauci udovoljiti time što će biti tako predavani da ne vode u zatvorenost prema drugima i u konfrontaciju, već svijesti o komplementarnosti i uzajamnom upotpunjavanju. Dr. Ante Pavlović je, govoreći o osobitostima školskog vjeronauka u odgojno-obrazovnom sustavu javnih škola, istaknuo kako je kod nas došlo do jasne distinkcije između školskog vjeronauka i župne kateheze i u skladu s općom intencijom Katoličke Crkve na znanstvenoj i stručnoj razini. “Problem nastaje kad se pokušava o ta dva koncepta jedinstvenoga vjersko-odgojnog sustava odgoja u vjeri kod nas govoriti na praktičnoj razini. Vjeronauk u školi bi trebao voditi računa o egzistencijalno-kulturalnim elementima za razliku od župne kateheze koja je više iskustveno vjernička.” O obitelji kao mjestu prve i trajne evangelizacije govorio je dr. Đuro Hranić, napominjući kako evangelizacijska zadaća obitelji proizlazi iz samog braka i obitelji, odnosno iz zadaće koju brak i obitelj imaju po samoj svojoj naravi u osobnom i društvenom životu i u povijesti spasenja. “Promišljajući na Drugom vatikanskom saboru o braku i obitelji, Crkva se pozvala na otačku teologiju i obitelj je nazvala kućnom Crkvom. Presveto Trojstvo je izvorište postojanja obitelji. Misterij Trojstva je ključ za shvaćanje čovjeka, braka i obitelji.” “Liturgija i kateheza – (ne)zakoraknuti korak (do) raskoraka”, naziv je predavanja koje je održao dr. Ivan Šaško. On je istaknuo kako taj pomalo čudan naslov namjerava upozoriti na probleme unutar odnosa kateheze i liturgije, kojih je poprilično. “Jedan od najočitijih problema u trenutnome hrvatskom promišljanju kateheze zacijelo je povezanost školskoga i župskog vjeronauka, odnosno definiranje prostora življenosti kateheze ili katehetičnosti življenoga u župnoj zajednici, u ovom slučaju liturgijskoga slavljenja. Pristup je mogao biti višestruk, ali taj se odnos najbolje vidi u odnosu prema svijetu liturgijskih simbola”, kazao je dr. Šaško, ističući važnost simboličkoga govora koji se nipošto ne smije svesti na tumačenje, već se mora ostaviti na razini govora i toj bi razini trebalo posvetiti puno više pozornosti nego što je to bilo dosad. Mr. Mirko Mihalj govorio je o obavijesnim sredstvima kao pogibelji i izazovu našem pastoralu. “Unatoč svim povezujućim sredstvima ljudi ipak nikada u povijesti nisu toliko bili udaljeni jedni od drugih nego je to danas, a u središtu pozornosti nije više čovjek, naš bližnji, već televizor”, kazao je mr. Mihalj, dodajući kako su mediji punina praznine, koji ispunjaju prostor ničim, te kako je važno na ispravan služiti se sadržajima koje mediji pružaju. Dr. Marijan Jurčević je istaknuo kako se identitet pastoralnog djelatnika može gledati na tri razine: kroz zakon i norme, instituciju i autoritet i razinu smisla. Posljednje predavanje o važnosti razumnosti vjere za katehete, temeljeći ga na enciklici pape Ivana Pavla II. “Razum i vjera”, održao je mr. Borislav Dadić, koji je, između ostalog, kazao kako se u naše doba sve više javlja nepovjerenje u moć ljudskog razuma, te kako su teološki studiji sve siromašniji filozofskim disciplinama, što bi valjalo u dogledno vrijeme ispraviti.
U tijeku škole sudionici su pohađali i pedagoške radionice koje su vodili o. mr. Vlatko Badurina, dr. Hoblaj, prof. Zvonka Matoic, dr. Šabić, mo. Miroslav Martinjak te o. dr. Mirko Mataušić. U radionicama se učilo o katehezi u medijima, izradi i primjeni specifičnih katehetskih pomagala u radu s djecom s teškoćama u razvoju, pristupima stvaralačkog izražavanja kao prinosu nastanku novog govora vjere, pripremi za nacionalno savjetovanje 12. i 13. ožujka za vjerski odgoj u javnim vrtićima (godišnje planiranje i animiranje roditelja), metodičkim pristupima u glazbenom izražavanju vjere te motivacijama u vjeronaučnom nastavnom procesu. U tijeku škole upriličen je i tradicionalni susret s MAK-om.
Posljednjega dana rada škole u petak 8. siječnja upriličen je jednosatni susret vjeroučitelja s nadbiskupom Bozanićem. Tom prigodom nadbiskup Bozanić je istaknuo da “iza sebe imamo vrijeme komunizma koje je politički završeno devedesetih godina, ali koje u mentalitetu još živi u mnogim segmentima. Tu je i razdoblje stvaranja hrvatske države i oduševljenja naroda koje je povezano s ratom i ratnim ranama. I to je razdoblje na stanoviti način iza nas, ali posljedice itekako jako osjećamo. S jedne strane, nema više onakvog oduševljenja kako je bilo 1995. To je čak i normalno, jer iz oduševljenja treba ući u svakidašnjicu. S druge strane sve više danas osjećamo različite posljedice rata o kojima se malo govori”. “Naša kateheza, iako bi trebala obuhvatiti široku vjersku zajednicu, dobrim se dijelom sada zaustavlja na onima koji su na početku života. To je i znak gledanja u budućnost. Prihvaćajući i djecu i mlade, moramo imati u podsvijesti tu našu višeslojnu stvarnost, koja je ipak ostvarena prema traženju vjerskoga, nadnaravnoga. Sve ono što se u Europi događa i na pozitivnom, ali i na negativnom planu osjećamo i kod nas”, kazao je, između ostalog, nadbiskup Bozanić, dodajući kako živimo u vremenu u kojem ne vlada niti jedna od velikih ideologija, koje su gospodarile ovim stoljećem, ali je ovo vrijeme neke praznine, straha, traženja istine.
Nakon susreta s nadbiskupom s. Elvira Krišto je zatvorila školu. U tijeku rada škole svakoga dana središnji događaj bilo je euharistijsko slavlje koje su u velikoj sjemenišnoj dvorani predvodili mons. Mrzljak, mons. dr. Šimunović, đakovački i srijemski biskup Marin Srakić te posljednjega dana u sjemenišnoj crkvi Presvetoga srca Isusova na Šalati nadbiskup Bozanić.
Školu su priredili Pastoralna komisija pri Hrvatskoj uniji viših redovničkih poglavarica, Nacionalni katehetski ured i Katehetski institut Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.