Voćin, (IKA) – I ove godine održano je 21. kolovoza hodočašće vjernika iz požeškoga, posavskog i zapadnoslavonskog dijela Požeške biskupije u Voćin. Već prethodnog dana u ranim jutarnjim satima krenuli su pješaci iz Davora i Nove Kapele. U Požegi u crkvi Sv. Lovre rektor te crkve Ivica Žuljević održao je za njih i za sve koji su im se pridružili molitveno slavlje i udijelio im blagoslov. Ispraćeni zvonima katedrale i crkve Sv. Lovre nastavili su put prema Stražemanu, gdje su prenoćili zahvaljujući dobroti brojnih obitelji, koje su ih primile u svoj dom. U rano jutro 21. kolovoza u Stražemanu se okupilo više od tri tisuće hodočasnika iz požeškog kraja i predvođeni stražemanskim župnikom mons. Josipom Devčićem krenuli preko Papuka u Voćin. Kao i prijašnjih godina obilnu okrjepu na putu pripravili su im lovci u Vučjaku. Hodočasnici pak iz Novske i Jasenovca krenuli su toga jutra od Kamenske, na vrhu Papuka spojili su se u jedinstvenu procesiju s požeškim hodočasnicima, koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević, te su nakon višesatnog pješačenja u pjesmi i molitvi zajednički ušli u voćinsko svetište. Na ulazu ih je dočekao voditelj svetišta Mladen Štivin i uputio pozdrav biskupu i svim drugim sudionicima procesije. Otpjevali su po starom običaju hodočasničku pjesmu “Hvaljen Isus Marijo” i u još uvijek privremenoj crkvi-baraci obišli oko milosnog lika voćinske Gospe.
Toga popodneva u voćinsko svetište stizali su i drugi vjernici pješaci iz Đulovca, doseljeni Hrvati s Kosova, iz Daruvara te mladi na biciklima iz Nove Gradiške, predvođeni župnikom Jozom Jurićem. Mnoštvo hodočasnika stiglo je pak autobusima i osobnim automobilima te je požeški biskup Antun Škvorčević zajedno s četrdesetak svećenika predvodio svečano euharistijsko slavlje za oko trideset i pet tisuća vjernika na otvorenom prostoru pokraj voćinske crkve u izgradnju. Uz njih su bili đakoni i bogoslovi Požeške biskupije. Za oltarom je bio i župnik iz Popovače Nikola Sanjković, koji svake godine dolazi izvršiti svoj zavjet iz teškog ratnog vremena kada je župnikovao u Voćinu.
Na početku slavlja biskup Škvorčević je uputio riječi zahvale Isusovoj Majci, što po liku Gospe voćinske stoljećima svjedoči Božjem narodu svoju blizinu i zamolio je da primi u svoj majčinski zagrljaj sve oni koji su na ovo hodočašće donijeli vjerničko srce, puno odanosti prema njoj, s ranama, bolima i siromaštvom, da ih ona preporuči svome Sinu, liječitelju i tješitelju u svakoj boli. Pozdravio je potom sve nazočne, posebno pješake i brojne mlade, povjerio ih Isusovoj Majci da ih ona osposobi za graditelje blagoslovljene Hrvatske, zemlje u kojoj će se cijeniti brak i obitelj, zauzimati za vrednote naučene u školi evanđelja tijekom četrnaest stoljeća.
U homiliji biskup se nadovezao na naviješteno evanđelje te rekao hodočasnicima da je Marija bila prvi puta hodočasnica s Isusom na putu k Elizabeti u Gorje Judino, i da su oni svojim današnjim dolaskom u Voćin na neki način nastavljači onog dragocjenog hodočasničkog puta koji se nije zaustavio tijekom dvadeset stoljeća i na kojem zajedno s Marijom hvalimo Boga za njegova velika djela koja nam je učinio u Isusu Kristu. Zapitao se, tko je to došao u Voćin? Spomenuo je da se minulih dana moglo kod nas s više strana čuti o poskupljenjima i inflaciji, o Slavoniji kao jednom od najsiromašnijih hrvatskih krajeva te bi se moglo reći da se u Voćinu okupio siromašni slavonski narod. Istaknuo je da su to jednostrane procjene, koje polaze od čovjekova materijalnog stanja, a da nam naviješteni ulomak iz Pavlove poslanice Efežanima pomaže razumjeti sebe točnije po Božjim procjenama. Naime, nastavio je, sv. Pavao podsjeća da Bog nije bogat zato što ima nešto materijalno, nego što je pun milosrđa i ljubavi. On je stvorio i materijalnu stvarnost te je potrebno u Hrvatskoj boriti se da svaki građanin ima dovoljno za dostojan život. Ali, istaknuo je biskup, po milosrđu i ljubavi, očitovanoj u svome Sinu, Bog iz nutarnje biti svoga bića ulazi na nutarnji način u osobni život svakog čovjeka koji ga prima u vjeri te ga tako čini istinski bogatim bićem. Štoviše, rekao je biskup, sv. Pavao nas uvjerava kako tim putem Bog čovjeka izbavlja iz njegove smrti i čini dionikom uskrsne pobjede svoga Sina. To znači, istaknuo je biskup, da materijalno bogatstvo može nešto vrijediti do smrti, a po Božjem bogatstva milosrđa i ljubavi primamo puninu života za svu vječnost. Kazao je da snaga naših hodočasničkih okupljanja leži upravo u činjenici što nas Bog po Marijinu zagovoru ispunja nutarnjim darovima svoga milosrđa i ljubavi, te s hodočašća odlazimo uvijek duhovno jači, utješeni, prosvijetljeni, osnaženi, riječju, bogatiji. Poželio je da po hodočasnicima u Voćin naša Slavonija – materijalno siromašna – bude bogata Božjim bogatstvom ljubavi i milosrđa, te da u grubim odnosima hrvatskoga javnog političkog, gospodarskog i medijskog života u nastojanju oko materijalnog boljitka i ulaska u europske i druge asocijacije ne ponestane duhovnog bogatstva. Spomenuo je kako je Prezbitersko vijeće Požeške biskupije odlučilo kao odgovor na socijalne poteškoće iduće pastoralne godine promicati duhovno bogatstvo milosrđa i ljubavi, da se po njima u pristupu siromašnima, bolesnima i starijima uzmogne ostvarivati više od izvanjske socijalne pomoći. Potaknuo je hodočasnike da se pridruže tom nastojanju u svojoj biskupiji.
Pri svršetku euharistijskog slavlja razvila se kongresnim prostorom procesija s likom Gospe voćinske uz snažnu pjesmu, hvale i molitve Isusovoj Majci a sve to bilo je popraćeno mnoštvom svijeća čije je svjetlo stvorilo mistično ozračje i voćinskoj večeri dalo posebnu draž.