VITAMINI ZA DUŠU

VITAMINI ZA DUŠU
Ljudevit Maračić: “Živjeti od ruže”, Teovizija – Zagreb
Neki je njemački književni kritičar rekao da ne postoje dobre i loše knjige, postoje samo one pisane iz srca i one pisane za novac. Novoobjavljena knjiga fra Ljudevita Antona Maračića: Živjeti od ruže, pripada prvoj grupi. Tekstovi prikupljeni u toj knjizi pisani su doista iz srca sa željom da unesu trenutak mira, radosti i duhovne okrepe u srca ljudi koji su ih u ranim jutarnjim satima, prije odlaska na posao, slušali na Hrvatskome radiju, ili u srca čitatelja koji će iz njih pabirčiti vitamine za oživljavanje sivila svakodnevice. Vrijednost tih duhovnih meditacija u omogućavanju ljudima da se na trenutak zaustave i pogledaju u vlastito srce, da se vrate sami sebi. A vratiti se sebi, rekao je neki mislilac, prvi je korak na putu mudrosti.
Mudrost znači uživati u malim, svakodnevnim stvarima, u nevažnim i dosadnim detaljima pronalaziti vrijednost umjetničkog djela, uči nas i fra Ljudevit u svojoj knjizi. “Sitnice čine život” poručuje nam autor knjige Živjeti od ruže, rekavši: “Površnost, nemar, nepotpunost i netočnost velike su značajke današnjih ljudi. Ne posvećujemo dostatnu pozornost onome što radimo. Uzrok je najčešće u predrasudi da samo velike stvari zaslužuju pažnju. A zaboravljamo da u životu nema mnogo velikih stvari. … Sitnice nas otkrivaju, a mali i nekontrolirani ispadi odaju našu dušu.”
Fra Ljudevitov govor o sitnicama, podsjetio me na tumačenje Margaret French priče o Naamanuu Sircu koji je došao u Izrael izliječiti se od gube, a kad mu Elizej savjetuje da se okupa u Jordanu, ljuti se i ne želi poslušati savjet. Toliko je putovao, a ne želi načiniti najjednostavniju stvar, čudili su se njegovi suputnici. Margaret French tumači: Naaman je bio iskušani, hrabri ratnik i učinio bi bilo kakvu veliku žrtvu, ali kupati se u rijeci, to je bila sitnica, to mu se činilo ponižavajućim. A život je zapravo sastavljen od malih stvari, sitnice nas čine sretnima; sitni darovi, nježnosti i pažnje koje iskazujemo drugima i koje drugi nama iskazuju. Čovjeka može usrećiti samo drugi čovjek, dar ima onoliku vrijednost koliko je ljubavi uloženo u njegovu izradu, u njegovu kupovinu.
Naš je život vrijedan upravo onoliko koliko smo ga drugome darovali, tumačili su različiti religiozni mislioci. “Sve što zadržavamo za sebe, dijeli nas od drugih”, rekao je slavni indijski pjesnik Tagore, a fra Ljudevit se nadovezuje na tu misao na kraju meditacije “Nesebično darovanje” riječima: “Ako već nemamo snage biti prava uljanica koja izgara za druge, možda bismo ipak danas mogli bar pokušati kao zrcalo odraziti svjetlo koje nas obasjava, sjaj koji najavljuje sunce što upravo negdje izlazi.”
Meditacije iz knjige Živjeti od ruže, doživjela sam kao vitamine. Neće vam naškoditi ako ih pročitate sve odjednom, no moj je savjet da uzimate svaki dan po jednu meditaciju i to ujutro ili navečer. Jer, kao što tijelo zahtijeva jutarnje i večernje održavanje higijene, tako redovito, u tišini, iščitavanju i razmišljanju, treba održavati i higijenu duše. A iz tako pročišćene duše, moći ćemo davati više svjetla, više radosti i sebi i drugima. (S.V)