Vjera Crkve i njezino evangelizacijsko poslanje

Međunarodni katehetski kongres, održan u sinodalnoj dvorani u Vatikanu od 14. do 17. listopada, bavio se pitanjem “Vjera Crkve i njezino evangelizacijsko poslanje”. Trajno se pozivalo na dva događaja od osobite važnosti za cijelu Crkvu: objavljivanje tipskog izdanja Katekizma Katoličke Crkve i obnovljenog izdanja Općeg direktorija za katehezu.
Dvije činjenice, međusobno teološki i pedagoški povezane, razmatrane su kao takve u okviru evangelizacijskog poslanja Crkve. Na kongresu je sudjelovalo 8 kardinala, 71 biskup, 140 svećenika, 41 redovnika/ca i 38 laika i laikinja, iz 72 zemlje.
Radni dio kongresa imao je šest izlaganja i oko četrdesetak Priopćenja koja su proizašla iz nastupa koji su istaknuli značenje tipskoga izdanja KKC i novog Direktorija. Bio je načinjen pregled prisutnosti i važnosti tih izvrsnih sredstava u životu Crkve na različitim kontinentima, otkrivajući njihovo prihvaćanje i upotrebu, potičući pozornost na nove problematike, pokazujući tolika iskustva koja traže savjet za evangelizaciju, katehezu i KKC na pragu Trećega tisućljeća.
Zajedništvo radova omogućilo je pregled velikih crkvenih i pastoralnih vrijednosti od kojih se mogu istaknuti tri glavna aspekta:
– “razmjena darova” koja se dogodila među nama, pravi znak katoličkog zajedništva, značajniji utoliko što se ostvaruje u Papinoj kući;
– životnost evangelizacije i kateheze koje se vrše u našim zajednicama, osobito blagotvoran utjecaj koji KKC ima u cijeloj Crkvi, kao i utjecaj koji je izvršilo prethodno izdanje Općeg katehetskog direktorija iz 1971. na katehezu, na katehiste i još opširnije na evangelizacijsko poslanje Crkve;
– iskreno, hrabro, ali ne malodušno opažanje tolikih problema u naviještanju koji na neki način “nasrću”, ali ne paraliziraju kršćanske zajednice.
Pod društvenim i kulturalnim profilom istaknute su sljedeće činjenice:
1. pojava sekularizma, koji je pomalo prisutan u svim zemljama;
2. opasne i dvoznačne privlačnosti New Age-a i sljedbi;
3. subjektivno i sinkretističko prisvajanje vjere;
4. vjerski i kulturalni pluralizam koji poziva na jedan i jedinstveni navještaj;
5. siromaštvo, nasilje, lišavanje ljudskih prava, što otežava, ili ne čini vjerodostojnom evanđeosku poruku;
Izravnije obzirom na katehezu pojavio se fenomen neznanja ili iskrivljavanje pravoga smisla vjere Crkve; također patnja prouzročena prekidom između navještaja i života suvremenog čovjeka, svraćajući pozornost na jezik i još šire na inkulturaciju Evanđelja.
S druge strane, ima mnogo onih koji, osobito među odraslima i mladima koji još nisu kršteni ili se tek uvode, traže vjeru i raspoloživi su za hod obraćenja. Otvara se, stoga, obnovljena mogućnost za premišljanje svake kateheze kao činjenice evangelizacije za katekumensko nadahnuće. Glede toga, biskupi uočavaju neophodnu potrebu vjernosti, u naviještanju i u životu, stvarno prihvaćajući vjeru Crkve i pozivajući se na KKC i OKD za obrađivanje kateheze, katekizama, nacionalnih direktorija, za odgoj katehista.
Različite biskupske konferencije uvele su taj proces, koji je sigurno čimbenik velikih obećanja u cijeloj katehetskoj službi Crkve.
Među mnogim zaključcima, koji bi se trebali izvući iz bogatih i označenih zahvata, ističemo neke koje smatramo najvažnijima.
1. Značajno vrlo rašireno i pozitivno prihvaćanje KKC u cijelome svijetu, kako se uvidjelo u samom tom susretu, da bi ga se učinilo još jasnijim potrebna je pozornost na neke temeljne mogućnosti.
a. KKC se predlaže, i stoga smatra “polazištem” u službi za istinu vjere, za crkveno zajedništvo i kao sredstvo odgoja za pastoralne djelatnike i osobito za katehiste. KKC je naukovni priručnik katoličke vjere i izričaj pouzdanog naučavanja Učiteljstva, i u tom smislu obvezuje sve vjernike, prema stupnjevima obvezatnih odnosnih sadržaja.
b. Fidei depositum i Laetamur magnopere Ivana Pavla II. predlažu KKC kao vrijedno sredstvo za svećenike u njihovu trajnom obrazovanju i propovijedanju; za katehiste u njihovoj daljnjoj i bližoj pripravi u službi riječi; za obitelji obzirom na njihov trajni kršćanski rast. Osim toga on se predstavlja kao pomoć za sustavno posadašnjenje pastoralnih djelatnika i za trajni odgoj svakoga kršćanina.
c. KKC je pouzdano predložen kao polazište za izrađivanje mjesnih katekizama.
Iz njega se promatraju temeljna načela cjelovitosti, potpunosti, ljestvica istina i bogatstava jezika (biblijski, naukovni, patristički, liturgijski, povijesni, svjedočki).
Pozorno je ispitan središnji položaj Simbola (Vjerovanja) u četiri stupca velike Predaje: Vjerovanje, Sakramenti, Zapovijedi i Očenaš.
Tamo gdje nije bilo moguće izraditi mjesne katekizme, KKC zadržava svoju vrijednost katekizma, to jest sredstva upoznavanja vjere u pojedinim kršćanskim zajednicama. Jamačno prvotni naslovnici KKC su biskupi, ali, kako tvrdi Papa u Fidei depositum KKC je usmjeren svim vjernicima.
2. Zamisao kateheze predložene Direktorijem shvaća se u svojim posebnostima, razlikama, nadopunama; osobito je prihvaćena i u djelo provedena kateheza u okviru misionarske evangelizacije kao početak i kao trajna susljedna kateheza.
Kateheza se povezuje isključivo u evangelizaciji kao svom bitnom dijelu, u skladu sa shvaćanjem koje izražavaju apostolske pobudnice Pavla VI. i Ivana Pavla II. Evangelii nuntiandi i Catechesi tradendae. Ta je kateheza nerazdvojivo naučavanje nauka, inicijacija, iskustvo kršćanskog života (usp. ZKP 773). Kateheza je dionik, uvijek i u svim prilikama, žurnosti i želja koje pripadaju misionarskom poslanju našega doba (usp. OKD 4). Katehetska djelatnost našega doba treba istaknuti katekumensko svojstvo i nadahnuće vlastito katehezi. Ako je missio ad gentes uzor svake evangelizacijske djelatnosti u najrazličitijim prilikama, katekumenat krštenja je uzor i nadahnuće katehetske djelatnosti osobito u odnosu na katehezu inicijacije.
Kateheza u smislu evangelizacije ostaje uvijek duboko povezana s prvim navještajem čiji duh propisno čuva i mora dati povoda, poslije nezaobilazne dionice katehizacije iz baze i inicijacije, trajnim katehetskim djelatnostima, u skladu s kršćanskim zajednicama i vjernicima.
3. Spoznajni i naukovni moment vjere ne odstranjuje svjedočanstvo i iskustvo, nego se čini potrebnim pred zastranjujućim shvaćanjima i pred emotivnim putovima koji drže beskorisnim ili sekundarnim poznavanje sadržaja vjere u njihovoj objektivnoj istini.
4. U složenom procesu inkulturacije bitna se zadaća pridaje katehezi. Odnos između kateheze i inkulturacije uključuje dva dosega:
a) evangelizaciju kultura,
b) inkulturaciju Evanđelja (usp. Redemptoris missio).
Ta su dva dosega nedjeljiva; ali prvenstvo pripada evangelizaciji kultura. Ona zapravo pripada redu ciljeva, dok inkulturacija Evanđelja pripada redu sredstava. Uzajamno djelovanje s različitim uljudbama sigurno je potrebno ali se ne može shvatiti u smislu ravnomjernom s otajstvom Utjelovjenja.
Kao što tvrdi OKD, “u tom radu inkulturacije, kršćanske će zajednice morati načiniti razlikovanje: riječ je o #!prihvaćanju#! s jedne strane, onih kulturalnih bogatstava koja su spojiva s vjerom; ali riječ je također, s druge strane, i pomoći #!srediti#! i #!preoblikovati#! one kriterije, načine mišljenja i načine života koji su u suprotnosti s Kraljevstvom Božjim. To razlikovanje vode dva temeljna načela: #!spojivost s Evanđeljem i zajedništvo s općom Crkvom” (br. 109).
5. U tijeku prilagođavanja zahtjevima i prijemljivostima primalaca, potrebno je nadasve pomoći čovjeku pronaći i otkriti prave potrebe i njegov duboki poziv, koji je ponajprije dostignuće istine i drugovanje s istinom.
U priopćivanju kršćanske istine treba voditi računa o primatelju i stoga također o jeziku i načinima na koje se kršćanska poruka mora učiniti prihvatljivom i razumljivom. Ali je također potrebno zadržati temeljnu razliku između jezika vjere ili riječi vjere i načina na koje tu riječ tumačiti i učiniti shvatljivom. Bez jedinstva jezika vjere, gubi se također jedinstvo sadržaja i uvodi se relativizam u formuliranje i priopćivanje istine vjere.
Obzirom na to, nadasve pred društvom suvremenih sredstava priopćivanja, označenim impresijom slike, treba postići ljepotu, plemenitost i dostojanstvo jezika i izraza vjere.
Tako Papa u Laetamur magnopere izjavljuje: po KKC svaki će vjernik moći otkriti dubinu i ljepotu kršćanske vjere i moći će uskliknuti riječima liturgije krštenja: “To je naša vjera. To je vjera Crkve. Njom se hvalimo, u Kristu Isusu, našemu Gospodinu”.
6. Za ostvarivanje kateheze, Katekizma, Direktorija i odgoja pastoralnih djelatnika, mjesna Crkva se mora moći pozvati na KKC i na OKD u riječi i duhu tih dokumenata i pozvana je ostvariti prikladne planove u skladu s katehezom.
To također zahtijeva niz i skupno provjeravanje tekstova, direktorija, vodiča za odgoj katehista koji postoje u mjesnim Crkvama za prikladno uspoređivanje i posadašnjenje.
7. Značajna briga Kongresa bila je odgoj katehista, koji mora biti cjelovit, u svezi s crkvenom zajednicom. Neprestano se isticao duhovni i svjedočanski doseg života i odgoja katehista.
8. Snažan trud tih dana moći će se naći u zborniku Kongresna djela koji će obuhvaćati izvještaje, priopćenja i, na početku, govor Ivana Pavla II.
Osobito je poželjno da sadržaji i rezultati Kongresa budu dani na upoznavanje i podijeljeni s katehistima, pastoralnim djelatnicima i, nadasve, s biskupijskom zajednicom.
Na završetku naših radova osjećamo hitnu i duboku potrebu reći svim djelatnicima kateheze iskreni hvala.
– Hvala vama, biskupi Katoličke Crkve koji imate sigurne karizme istine! Vi ste najprije odgovorni za katehezu i katehiste u pravom smislu riječi. Vaša je zadaća nadmoćna, kao što je to bila za velike i svete biskupe, koji su svojim pothvatima i pismima, označili najsnažnije razdoblje ustanovljenja katehetike i katekumenata. Jamčite uvijek svojim mjesnim Crkvama prvenstvo prave i uspješne kateheze, zapošljavajući osobe, sredstva i pomagala.
– Hvala vama, svećenici i odgojitelji kršćanske zajednice! Vaša vodstvena zadaća proizlazi iz sakramenta svetoga reda koji ste primili. Gajite uvijek pravi žar za katehezu i porast brojnih i sposobnih katehista. Budite katehisti katehista, svjesni da kakvoća katehista u vašim zajednicama ovisi najvećim dijelom o vašoj svećeničkoj zauzetosti.
– Hvala vama, katehisti i stručnjaci u teologiji i odgojnim znanostima, koji ste obnovili katehetski pokret u cijelome svijetu! I vaša je zadaća produbljivati i znanstveno prenositi bogatstvo Katekizma Katoličke Crkve i Općeg katehetskog direktorija.
– Hvala vama, očevi i majke, prvi vjerski odgojitelji svoje djece! Svjedočanstvo kršćanskog života koji pružate u krilu obitelji imat će utjecaj koji će trajati cijeli život u njihovim razumima i njihovim srcima. U tom je smislu vaše služenje istinsko i pomoću njega se ižaruje i prenosi Evanđelje, sve dok sam obiteljski život ne postane put vjere i škola kršćanskog života.
Hvala vama, redovnici i redovnice, koji posvećujete najveći dio svojih sposobnosti i svojih mogućnosti djelu kateheze! Povijest kateheze pokazuje životnost koju su karizme vaših utemeljitelja pridonijele evangelizacijskom djelovanju Crkve.
– Hvala vama, katehisti i katehistice laici! Naša zahvala želi dostići sve, a nadasve one koji rade u okolinskim, društvenim i kulturalnim poteškoćama! Sa zadivljujućom zahvalnošću mislimo na katehiste u misijskom području, kojima se to ime pridaje na poseban način. Crkve koje sada cvatu ne bi bile izgrađene bez njih. Hvala vama, katehisti, raspršeni po šumama i savanama, u malim seoskim nastambama i u velikim metropolama. Dijeleći sve oblike zauzetosti s ostalim muževima i ženama, vi dajete prenošenju Evanđelja posebne prijemljivosti i značenja.
Neka Bog blagoslovi služenje riječi i sve vas! Uspješnost kateheze jest i bit će uvijek dar Božji, djelovanjem Duha Očeva i Sinovljeva, posredovanjem Marije, zvijezde evangelizacije i Djevice Duhova.