Split, (IKA) – Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije, na čelu s povjerenikom mr. don Jenkom Bulićem, organizirao je još jedan, treći u nizu, susret mladeži grada Splita i okolice u srijedu 19. svibnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Tema susreta “Vjera DA – Crkva NE” privukla je znatiželjne učenike i studente, budući da se posljednjih mjeseci uvelike napada na Crkvu kao instituciju o kojoj se nedovoljno argumentirano i ponekad zlonamjerno izriču osude, predrasude, pa čak i uvrede. U gotovo posve ispunjenoj dvorani, pred nekoliko stotina mladih, tribina je započela prikazivanjem prigodnoga filma koji su snimili i režirali sami mladi, pod vodstvom dipl. teologa Marina Periša. U kratkom su filmu na humorističan način prikazane različite negativne scene iz svećeničkog života, a potom i one pozitivne što je predstavljalo lijep uvod u temu, a o kojoj je govorio katedralni župnik i dekan don Tomislav Ćubelić. Na početku izlaganja predavač je izazvao mlade pitanjima o vjeri kao tradicijskoj i osobnoj stvarnosti. Pitao je što je ustvari vjera, koliko prožima, koliko orijentira njihov osobni život. Istinskom vjerom, istaknuo je predavač, ulazimo u zajedništvo života s Bogom po Isusu Kristu; po vjeri se stvara i odnos s Kristovom Crkvom, sa sakramentima i s onim dijelom Crkve koja je već proslavljena. Vjera, nastavio je predavač, trebala bi postati svjetlo našega života i to ne jednog dijela života, nego svih dimenzija i svih područja. Ta vjera nam je darovana, nju nam Bog dariva po Isusu Kristu, no ona je i zadana: na nju valja osobno odgovoriti. U nastavku predavač se pita: a gdje je tu Crkva? Je li se Crkva otuđila od suvremenoga čovjeka, osobito od mladih? U odgovoru na ta pitanja don Tomislav je pozvao slušatelje da zajedno otkriju istinski identitet Crkve, ne one Crkve koju mladi često puta poistovjećuju s klericima i njihovim pogreškama, nego Crkve koja je vidljivo sredstvo spasenja i Božje prisutnosti u ovome svijetu. Mladi imaju poteškoća u prihvaćanju otajstvene dimenzije Crkve i stoga je promatraju fragmentarno, a to znači krivo. U nastavku je predavač izložio neke od bitnih značajki Crkve čiji su pripadnici i mladi slušatelji. Istaknuo je kako kritika Crkve ne mora značiti i mržnju prema Crkvi nego kritika može biti i znak proročke snage Crkvi, poziv Crkvi da ispita samu sebe. Istinski identitet Crkve mora se otkriti na osobnoj razini i tek tada, kad se Crkvu ljubi, onda se na isprava način traže putovi za obnovu Crkve. U konačnici mijenjati Crkvu, znači promijeniti samoga sebe, raditi na sebi. Predavač je pozvao mlade da ne podlegnu napasti da napuste Crkvu jer bi time došli u opasnost da napuste i Krista. Pozvao ih je da u svom mladenačkom entuzijazmu budu spremni biti i strogi kritičari Crkve, ali i njihova kritika treba biti vjerodostojna, a to znači kritika koja želi dobro Crkvi, koja želi graditi a ne rušiti. Nakon predavanja razvila se živa i zanimljiva rasprava u kojoj su mladi postavili predavaču izazovna pitanja. Tako su primjerice prigovorili bogatstvu određenih župnika u usporedbi sa siromaštvom župa. Kritizirali su Crkvu kao instituciju smatrajući da institucija koči zajednicu. Također su ukazali na manjak socijalne osjetljivosti Crkve u smislu da se grade skupe crkve, samostani i pastoralni centri, a toliko je siromašnih i gladnih. Na sva ta i neka druga pitanja predavač je nastojao odgovoriti iskreno, ističući s jedne strane poteškoće i opravdane kritike mladih, koje su često puta izazvane medijskom kampanjom protiv Crkve, a s druge je strane ukazao na konkretne životne poteškoće koje ponekad ne odgovaraju očekivanim idealima. U nastavku su mladi prikazali film o životu bogoslova te izveli prigodno skazanje o suvremenom obliku poziva na svećeničko zvanje. Tribina je obogaćena pjevanjem mladih iz vokalno-instrumentalnog sastava “Gloria” sa splitskog Kmana.